Teško mi je reći, ali moram. Mislim da se uopće nismo razumjeli. Mislim da pogrešno tumačiš razloge mog nezadovoljstva. To nije ono što misliš. Ja samo ne želim biti jedna od ostalih.
I ne, ne možeš mi reći, kada ti kažem da sam bolesna, kako je i tamo neka, tvoja kolegica bolesna. Zašto je to uopće važno? U tom trenutku važna sam samo ja. Ovo je samo jedan primjer, uvijek je tako.
Ne, nikada nisam željela da se naš odnos mijenja na način, na koji bi naš život morali okrenuti na suprotnu stranu. Samo sam željela malo više pažnje, odnosno, da se naši susreti ne događaju samo s jednim motivom. Jer moje postojanje u tvom životu ne možeš uzimati zdravo za gotovo.
Možda ovo ne mora biti definitivan kraj, da možda ne mora. Ali više u ništa ne želim ulaziti ako nisam potpuno sigurna da je to onako kako bi trebalo biti. Ako se ne osjećam bitnom, ako mi tvoji postupci i riječi ne govore da sam zaista nešto vrijedno. Ne, na manje ne pristajem.
Jednoj ženi, nikada, baš nikada, ne možeš govoriti o drugoj ženi. Kada si s njom, dok razgovarate, ona je ta koja tvom životu daje smisao. Ne postoji ništa drugo. Sve ovo vrijeme, baš ništa od mene nisi naučio. A ja sam te uvijek slala na put među oblake.
Da, i ponekad je potrebno pokazati, kako ti taj netko znači više od ostalih. Ponekad je potrebno ukazati povjerenje, a ne ponašati se, kao da misliš da je ta osoba tu zbog neke računice. No, ti umireš u svojim strahovima, i nikada nećeš biti istinski sretan.
Volim te, to je istina. Ali ako ne možemo imati nešto zbog čega ću se osjećati posebno, nesputano, sigurno, mrvica ću se rado odreći. Ionako previše riskiram, a to se isplati samo ako imam to što mi treba. Mislim da to nije puno, no ti znaš da li si spreman dati i to malo. A ako nisi, žao mi je.
Post je objavljen 07.06.2007. u 22:45 sati.