Petak je.Visoka temperatura pravi mi polumesece ispod pazuha.U školi smor i ništa posebno.Dva časa srpskog lapimo.Ja se kao pravim da čitam nešto zanimljivo,sve u trudu da ubijem onih par minuta do zvona.
I taman kad je bilo najzanimljivije prekine me moja drug Čekić:
Čekić: Ti si došao u školu biciklom?
Ja: Aha.
Čekić: ajde ttrebate profesorica Stojanović da odneseč nešto ocu Jovanu?
Ja: A gde on živi?
Čekić: Pa u onoj crkvi sa desne strane kad ideš za Sajmište,uđeš u dvorište,prođeš crkvu,iza ti je njegova kuća...
Ja: Ajd dobro.
U međuvremenu mi profesorica dan neke papire,odnosno neki plan predstojeće priredbe.Sedam na biciklo i krećem polako.Dakle tražim oca Jovana,razmišljam u sebi.Isto tako zamišljam njegovu reakciju kad me ugleda ovako lepog,sa bujnom dužom kosom,brdom i crnom majicom.Već ga vidim kako mi govori: