Marketing
ja nisam bezumnjak - imam sve umnjake :)
nekad si mislim... šta se tiče mog karaktera, kakav god on bio i koliko ga neki možda ne podnosili, ja sam njime i više nego zadovoljna. svi mi imamo nekakav karakter koji izgrađujemo godinama. a da li se netko ikada zapita sta se nalazi iza tog karaktera? ja se ne pitam, ja to jako dobro znam. svaka sitnica koja mi se desila u životu učinila je od mene ono šta sam sada.. dobro, neke stvari su nam urođene, ali na većinu su ipak utjecale stvari koje su nam se desile u životu. neznam, možda da nisam proživjela sve šta jesam, možda bih bila razmaženo derište kojem je važan samo novac (takva je većina ljudi) i ono materijalno. takvi ljudi nisu proživjeli ništa u životu. ni ja nisam još dovoljno toga proživjela, ima još puno stvari koje me čekaju, ali šta se tiče onog lošeg, doživjela sam i previše. i još ću, nažalost. kao i svi, ponekad se poželim vratit u prošlost i promijeniti neke stvari, ali onda si mislim: da se to nije desilo, možda mi život ne bi izgledao onako kako izgleda sada, možda ja ne bi bila ovakva. čini se da nas sva sranja koja doživimo, ako im ne popustimo (u prijevodu, ako se ne ubijemo, čak se ne trebamo ni borit s njima, samo ih preživjet) ojačaju nas. i koliko god sve crno izgledalo, uvjerila sam se da sunce mora jednom zasjati, makar nakratko. čak i kad vam je život godinu i pol stalno u tami i ne vidite izlaz, on postoji. ali vi ga stvarate. svatko od nas može utjecati na to da li će na sve gledati crno ili neće.
nakon prošle godine u kojoj mi se nije desila nijedna dobra stvar, već samo loše (stvarno je bilo tako, ne pretjerujem) odlučila sam da ću se potrudit da ova bude bar malo bolja. i vjerujte, u 5 mjeseci ove godine, desilo mi se više lijepih stvari nego u 12 mjeseci prošle.
ne mogu da se ne prisjetim nekih stvari... izgubila sam prijatelja... okrutna bolest ga je pobijedila. to je jedna od stvari koje me nikako nisu osnažile, ali kad me već nije ubilo... skoro sam izgubila još jednu osobu koju volim. morala sam gledat ljude koje volim kako pate.. ne mislim na one koje sam gledala kako pate zbog ljubavi, jer u usporedbi s time, patnja zbog ljubavi nije ništa. ali oni koji tako nešto nisu doživjeli to ne mogu shvatit.. najgore je kad nekoga koga neizmjerno volite morate gledati kako pati zbog nečega na šta ne može utjecati i za sta se može samo nadati da će biti bolje. ili ako već nema načina da bude bolje, onda se bar nadati da će jednom to biti daleka prošlost koja će je samo obilježiti kao čovjeka i odvesti njezin život u nekom drugom smjeru. jer da se desilo nešto drugo, a ne to, život bi toj osobi izgledao drugačije. ali to su već filozofska pitanja kojima se ne želim bavit... ali kad vam se dogode takve stvari, naučite da se ne vrijedi bedirat zbog gluposti. neki bi rekli, kad netko umre, trebaš naučit cijenit život. ma za šta ga cijenit? život kao život ništa ne vrijedi.. vrijede samo stvari koje čine taj život. vas zivot mozda nekome znaci nesto, ali vama osobno, samo vas zivot ne bi trebao previse znacit. meni je prije bilo svejedno da li cu dozivjet jos 2 dana ili 50 godina. bilo mi je potpuno svejedno. sad vise nije. samo zbog toga jer znam da postoje ljudi kojima zivot ne bi imao smisla bez mene. a ni moj bez njihovog, pa je to usluga za uslugu – vi cuvajte svoj zivot za mene, ja cu svoj za vas.
ima ljudi koji ništa nisu proživjeli i zato cijene samo ono materijalno. i pizde za svaku jebenu sitnicu i rade drame od toga. ali ne treba tebi život oduzeti neku voljenu osobu da shvatiš da ne treba cijeniti ono materijalno, već prave životne vrijednosti. nemojte mi pisat da se bez novca ne može živjet, jer smisao ovog posta nije rasprava o tome.
onda, ima još jedna stvar. neki ljudi nikad nisu patili zbog ljubavi pa zbog toga ni neznaju šta je prava ljubav. znaju samo za fizičko zadovoljstvo i to smatraju ljubavi. onda, ima cura koje su užasno patile zbog ljubavi, neke je sjebao jedan tip, neke dvojica itd. pa su odlučile da ih više nije briga za osjećaje i počele su se davat svakome ko bi naišao. helou, ženske moje, to nije rješenje. ja sam isto tako bila sjebana zbog ljubavi, na sve moguće načine, pa nisam postala kurva. i još uvijek sam ona ista romantičarka ko šta sam uvijek i bila. i neću zato jer mi jedanput nešto nije uspjelo odustat od svega. to nije rješenje. ali nisu samo ženske takve, ima i takvih tipova, sjebala ih je jedna ženska pa su postali kurve. kad postanes takav, ubio si onu osobu koja si bio prije.. ali u potpunosti. jer si zbog nekoga odustao od onoga do cega si nekad drzao.
nemam pojma koji je smisao ovog posta, ali možda netko nađe u njemu nešto za sebe. samo želim reći, koliko god vam se sranja desilo, koliko god puta niste uspjeli u onome šta ste pokušavali, morate skupit snage i ići dalje. možda ne danas ili sutra. možda nakon par mjeseci.. to je individualna stvar... koliko god se sve cinilo crno, izlaz će se jednom pojaviti, ali tek onda kad vi to odlučite. vjerujte mi, istina je, govori vam netko tko ni sam nikad nije vjerovao u to...
i za kraju, pročitajte još ovo:
BEZUMNO JE...
Mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn
Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario
Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana
Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan
Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio
Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran
Ili ti nije uzvratio ljubav
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan
Jer nisi uspio u prvom pokušaju
Nadam se da se na svom putu
Ne predaješ tom bezumlju
Zapamti da se uvijek...
Može pojaviti druga šansa
Novi prijatelj
Nova ljubav
Obnoviti snaga
Budi uporan
i jos par sitnica:
mom blogu cestitam njegov 1. rodjendan
, divim se sama sebi sta ga nisam ubila u ovih godinu dana, pa cak ni mijenjala adresu...a i dizajn sam samo jednom promijenila... uf, bilo je svakakvih komentara, jadnih nikakvih... a ma, bilo pa proslo.. bilo je i svakakvih postova, mracnih, depresivnih, sretnih, veselih, i da dalje ne nabrajam... nadam se da ce dozivjet i 2. rodjendan...
i da vam dan unaprijed cestitam svjetski dan nepusenja - nemojte neki ostat bez posla 
vas pozdravljam 
Post je objavljen 30.05.2007. u 13:12 sati.