Divljač i divlja perad: teška, jača crna vina. Potpuno točno: kao najaromatičnije jelo koje postoji, koncentrirano i krepko, dlakava i pernata divljač harmonizira isključivo s najboljim i najtežim, najpunijim i starim suhim crnim vinima. To je kruna nekog idelanog obroka il idealni obrok sam po sebi, ideal teško dostižan danas kad je divljači sve manje i kad u totalni zaborav pada umijeće priređivanja tih jela. Dakle crno vino, ali - eto, uvijek ima jedan ali - čudan je izuzetak ono što se događa s hladnim pečenjem od divljači i to poglavito pernate. Na primjer, hladno pečenje od fazana ili od trčke fenomenalno korespondiraju sa šampanjcem, ali jedino sa suhim! Tu je na djelu isti obrat kao što sam rekao i kod bifteka. Također uz jednu paštetu od divljači ponudit ćemo "mirisni čaj", a ne vino. No mislim da je to već previše filozofiranja, nažalost u današnje vrijeme u kojem divljač egzistira još jedino u zoološkim vrtovima.
Da se razumijemo. Kad kažem zec, mislim zec, a nikako kunić! Jer kunić za mene nema apsolutno nikakve usporedbe sa pravim šumskim zecom. Kako ćete ga nabaviti to je isključivo vaš problem, ali ako nema zeca nema ni ovih krasnih 3 ručka ili večere, s time da vam za zeca na stari kraljevski način treba gotovo živ zec, ali otom potom.
..
Post je objavljen 23.05.2007. u 15:02 sati.