rose: nakon godinu dana ...

(prethodni nastavak)


Rose je pala na koljena i opasno se nagnula preko polomljene ograde kako bi vidjela miče li se Marek, no on je ležao na samom rubu stijene, nepomičan ...

Da je nečija ruka u posljednji čas nije zadržala, Rose bi se skotrljala niz liticu ...

...

Milosrdna je Fortuna opet zvrk zavrtila, vrijeme vrtoglavo pomakla ...

Godinu dana nakon zbivanja u Visokim Tatrama, Rose je, na trideseti rođendan, otvorila svoj email pretinac.

Draga Rose, sretan rođendan! Svu sreću svijeta Ti želim: zdravlja, uspjeha ... ljubavi ...

A ja? Imam samo jednu želju – susresti Te opet.
No, sve se urotilo protiv toga. Sutra krećem za New York... a potom dalje ... Prihvatio sam konačno onu ponudu, uvjerila si me ... predavat ću tamo godinu dana.
Moja je noga dobro, šepam jedva primjetno. Planinarim i dalje ...
Prije polaska bio sam s prijateljima do vodopada Skok.
I zastao sam na jednom mjestu, u povratku ... vjerojatno pretpostavljaš na kojem ...

Pisat ću često, nadajući se da nisam dosadan.

Marek

Uz mail je bio i attachement: Marek, u plavoj jakni, na vidikovcu.
A nekoliko je dana ranije stigao i paket s rođendanskim darom - crna svilena marama s dugim resama i uzorkom bijelih ruža.

Rose se nasmiješila, sjetno, prisjećajući se ...
Gorska služba spasavanja stigla je brzo. Marek se osvijestio i prije no što su spasitelji stigli.

Prvo mu je pitanje bilo: Rose .... Je li Rose dobro?

Rose ga je posjetila u bolnici, prije povratka kući. Ležao je, blijed no nasmijan, u bolničkom krevetu, a iz desne mu je noge virio splet žica. Prilično težak spiralni lom potkoljenice, no bilo je pravo čudo to što je Marek pad preživio bez većih povreda.

Ni jedno od njih nije moglo rekonstruirati kako se nesreća dogodila. Nisu o tomu mnogo razgovarali. Nisu mnogo razgovarali uopće. Smiješili su se i gledali ... Prije rastanka, Rose se sagnula i poljubila Mareka. Bio je to lijep, nježan poljubac, obojen tugom. Oboje su znali, neće zaboraviti jedno drugo. Pisat će, pa i ponovo se sresti.

No, Rose je bila sigurna, ta će ljubav ostati platonska.
I Marek je to shvatio, iako se nije s tim mirio.

U mjesecima koji su slijedili pisali su pisma, SMS poruke, povremeno telefonirali, razmjenjivali fotografije ... Rose je s olakšanjem pratila Marekov oporavak, a on se oporavljao brže od najoptimističnijih prognoza i očekivanja.
Marek je toga ljeta namjeravao posjetiti Rose, no tada mu se ukazala prilika da gostuje kao predavač na jednom američkom sveučilištu, zvali su ga u posjet kako bi donio konačnu odluku. Rose ga je nagovorila da to ne propusti ...
I ona je morala na put, pa je propao plan da je Marek posjeti, u povratku. Ponovni se susret nije dogodio, odgodili su ga za neko buduće vrijeme.

Rose se zarekla da neće više ugroziti ni Mareka, niti bilo koga drugoga ...

Jer, kad se, one kobne večeri, nagnula preko polomljene ograde, kad se skoro i sama stropoštala u dubinu, Nečije su je čvrste ruke zgrabile ...

Visoka prilika u crnom, zasjenjujući čitav svijet, nadvila se nad njom.
Izbezumljena, obnevidjela, Rose se našla u čvrstom stisku, nečije su usne razdvojile njezine, u poljupcu od kojeg je ostajala bez daha. Tamnomodri pogled prodro je u dubinu njezine svijesti.

Moja si, Rose ... oduvijek si moja ...
Tvoji su snovi moji ... a bit će i java ...
Zgromit ću svakoga tko ti se usudi prići ...

I Rose je riješila, neće više nikada Mareka izložiti opasnosti ...
Ni Mareka, ni bilo koga drugoga ...

U njoj je rastao strah, uzbuđenje i očekivanje ... no tinjao je i pritajeni bijes ...
Čekala je susret, u snu ili na javi ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Neke planine ... Tatre il' Stolby ... tko će to znati ...



Russian Folk, A capella Oremburgskiy Platok



Platok je tradicionalna marama, dio ženske ruske narodne nošnje.
A u pjesmi Ona veli: ne bi Dragomu samo maramu svoju dala, već i srce...

Post je objavljen 23.05.2007. u 23:59 sati.