rose: oluja

(prethodni nastavak)

Sunce je zalazilo, spuštajući se u more sve crnjih oblaka, a Rosein je osjećaj nelagode rastao i počeo se pretvarati u strah .......

Pomislila je strah će nestati, ako ga zanemari.

Naslonila se na ogradu, uz Mareka. Ramena su im se dodirivala dok su gledali prizor planinskih obronaka i sunčeva zalaska. Sve je bilo kao postavljeno za romantičnu scenu. Dvoje, na planinskom vidikovcu, smiraj lijepo provedenoga dana, zalazak sunca, šum potoka ...

Kako ću znati mogu li ikoga zavoljeti, ako ne pružim šansu sebi samoj ...i nekomu tko je tako privlačan, drag i pažljiv poput Mareka ... pomislila je Rose.

Neću ustuknuti, kao obično, neću ga otjerati odbijanjem, kao što sam to uvijek do sada činila ...

Kad god bi Rose osjetila privlačnost prema nekomu, uvijek bi se nešto ispriječilo. Zlobna bi sudbina stvorila situaciju u kojoj bi se otkrile udvaračeve mane i slabosti pa bi onda upravo na njih skrenula Rosein pogled. A kad bi se Rose riješila mane zanemariti u korist dobrih osobina, neki bi glas u zadnji čas rekao Ne, a ona bi se poslije pitala: Je li taj glas bio njezin ... ili ...

Dok je Rose razmišljala, Marek joj je stavio ruku na rame, obgrlivši je.

U tom trenutku, planinski je prizor, kao izbrisan, nestao iz Roseina pogleda. Pred očima joj se zacrvenilo poput šumskog požara, a potom zapjenilo i zaplavilo ... Rose je utonula u Nečiji tamnomodri pogled, kao u uzburkani ocean. Nad valovima tog tamnomodrog pogleda bjesnila je oluja, munje su parale nebo.

Ne, to nije stvarnost ... govorila je Rose u sebi ... ne, to je samo moja bolesna mašta ...

Zaklopila je oči, da pobjegne bijesu toga pogleda.

Marek je sve pogrešno protumačio. Nagnuo se prema Rose i svojim usnama dotaknuo njezine. U želji da otjera pogled koji joj je prodirao u misli, Rose je odgovorila na Marekov poljubac. Tamni su se oblaci uskovitlali i munjevitom brzinom prekrili čitavo nebo. Bljesnule su munje, podigao se divlji vjetar ... Marek je i dalje ljubio Rose, ne opažajući oluju koja se na njih sručila.

U sljedećem trenutku Rose je stajala kraj polomljene ograde, a Marek ležao na rubu stijene, pet šest metara ispod vidikovca ...

U Roseinoj je svijesti sve utihnulo ... nije čula ni grmljavinu, ni huk vjetra ni šum potoka ... ni vlastiti vrisak. Grane drveća njihale su se bešumno i usporeno, kao u nekom nadrealističkom nijemom filmu, stazom se slijevala bujica ...

Rose je pala na koljena i opasno se nagnula preko polomljene ograde kako bi vidjela miče li se Marek, no on je ležao na samom rubu stijene, nepomičan ...

Da je nečija ruka u posljednji čas nije zadržala, Rose bi se skotrljala niz liticu ...

(nastavak slijedi)

thunderstorm

Oluja, mala obična ... Mareka i tamnomodrog pogleda ni na vidiku ... hihiihii



Rusalka u plavoj jakni, iz neke druge priče ...
Stolby, planinarski teren u okolici Krasnojarska.



Rusalkini planinarski dosezi ... hihiii



Stolby, planinarski teren, Sibir, okolica Krasnojarska ...

Baš je lijepo šumila ... fontana u Krasnojarsku



Nicholai Balkov - (Kalinka)

Post je objavljen 22.05.2007. u 23:59 sati.