rose: zalazak sunca

(prethodni nastavak)

Uz stazu koja je bila kategorizirana kao «laka», zaista je tekao potok.
Marek je bio u pravu, to je stazi davalo poseban ugođaj. Zvuk potoka i svježina. A ipak, sunce je ugodno grijalo, dok se mala izletnička grupa penjala postupnim, ne suviše strmim usponom ... Povremeno bi zastajali da uživaju u vidiku.

Aušrina i Helmut požurili su naprijed. Do Rose je dopirao njihov smijeh i glasni razgovor. Oniži Helmut visoku je Litavku Aušrinu poučavao kako baratati štapovima za hodanje a ona je glumila nespretnost i bespomoćnost, što je Helmutu očito godilo. Milan i Miloš, nerazdvojni poput blizanaca, udruženim su se snagama udvarali Etelki dok im je ona opisivala ljepote Budima i Pešte, čari čardaša, paprikaša i bikavera.

Marek i Rose koračali su na začelju. Rose je bila zadivljena Marekovim poznavanjem flore. Znao je nazive svih stabala i šumskih biljaka koje su cvjetale uz stazu. Visok, plavokos, no crnih očiju, četvrtastih čeljusti obraslih kratkom plavom bradicom, simpatična osmijeha. U slobodno se vrijeme bavio planinarenjem, a zimi je skijao, pa je Rosei vrlo živo opisivao dogodovštine sa svojih planinarskih i skijaških poduhvata. Kao planinar, proputovao je dobar dio svijeta. Nizao je nazive vrhova na koje se penjao s različitim planinarskim grupama, no činio je to bez imalo razmetljivosti. Uz put je iz svojega ruksaka u pravom trenutku izvlačio bočicu s vodom, pregršt čokoladnih bonbona, osvježavajuće vlažne maramice ... Predviđao je što bi Rosei moglo zatrebati, usklađivao svoj korak s njezinim ... Kad je primjetio kako se Rosein dah ubrzava na strmijem dijelu staze, objavio je odmor, pa se cijela grupa ponovo okupila. Posjedali su na ogradu koja je na zavijutku staze osiguravala rub strme padine. Prije no što je Rose uspjela sjesti, Marek je na ogradu protro svoju jaknu kako bi Rosei bilo ugodnije.

Nakon kratkog predaha, nastavili su stazom koja je vodila prema vodopadu.
Društvo je, dakako, zapazilo Marekove manevre, pa su se, pošto im je njihov vodič postao simpatičan, potrudili da požure naprijed ili zaostanu. I tako su Marek i Rose, ugodno čavrljajući, koračali jedno kraj drugoga, a on bi joj nudio ruku na strmijim dijelovima staze.

Rose bi često, u stankama Skupova na kojima je sudjelovala, doživljavala pokušaje udvaranja. Obično bi joj to bilo neugodno, pa bi uljudno no odlučno, takve pokušaje obeshrabrila u samom početku. No, Marek je svemu znao dati pravi ton, savršeno se pažljivo, no nenametljivo, kavalirski trudio da Rosei bude ugodno. Svidjele su joj se njegove šale i samoironija s kojom je pričao o svojem avanturističkom duhu. Rose je osjetila kako joj Marek postaje drag.

Sat umjerenoga hoda, uz jednu kratku stanku, brzo je proletio. Pred njihovim se očima otvorio lijep vidik na vodopad Skok.

Jesen je prilično sušna ... rekao je Marek ... pa vodopad nema svoju uobičajenu snagu. Dvostruko je snažniji u proljeće, nakon otapanja snijega ... a prelijep je i zimi, kad ga djelomično okuje led ...

Poslijepodne je odmicalo, postajalo je svježije. Marek je ogrnuo Rose svojom plavom jaknom.

Trebao sam vas upozoriti da će predvečer zahladiti ... Zagrijani ste od penjanja, mogli biste se prehladiti ... rekao je.

Počelo se naoblačivati, pa su krenuli natrag već nakon pola sata. Marek je zabrinuto gledao nebo i ohrabrivao ih kako će prije kiše stići do odmorišta gdje su parkirali kombi.

U povratku su Marek i Rose ponovo bili na začelju grupe. Nizbrdica im je ubrzavala korak, a njihovi su suputnici žurili i povremeno im se, na zavijutcima puta, gubili iz vida.

Na jednom suženom dijelu puta na kojem su se grane drveća nisko nadvijale nad stazu, Rose je odjednom počela osjećati nelagodu. Pitala se za razlog. Ne, Marek nije bio razlog tog lošeg osjećanja koje ju je odjednom obuzelo. Razlog je bio neugodan osjećaj da ih netko slijedi. Rose se osvrnula, no dio staze koji je mogla vidjeti bio je prazan.

Sunce se počelo naglije spuštati. Na dijelu na kojem se staza uzdizala nad strminom Marek je zastao.

U pravom smo trenutku na pravom mjestu ... rekao je. Ovo je najbolja točka za promatranje sunčeva zalaska ...

No, Rose više nije osjećala ni da je pravi trenutak, ni da je pravo mjesto ...
Sve je snažnije osjećala nečiju prisutnost ... i nečiju ljutnju ...
Ni sama sebi nije znala objasniti zašto osjeća da ta ljutnja nije usmjerena na nju nego na Mareka.

Sunce je zalazilo, spuštajući se u more sve crnjih oblaka, a Rosein je osjećaj nelagode rastao i počeo se pretvarati u strah ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Mountain_Sunset

Post je objavljen 21.05.2007. u 23:59 sati.