
Za početak uzmimo primjer one davne umjetnosti. Etruščani su bili narod nastanjen na prostoru današnje talijanske pokrajine Toskane. Njihovo porijeklo je nepoznato, a jezik potpuno nerazumljiv i neodgonetnut. Koristili su pismo koje donekle podsjeća na grčko. Uglavnom su se bavili trgovinom, a katkad su i ratovali te širili svoj utjecaj. Gradili su gradove okružene zidinama koji postoje i danas, a zidine su ulavnom očuvane iz tih vremena. Najpoznatiji takvi gradovi su Volterra, Arezzo i Orvieto.
Njihova religija temeljena je na izrazitoj vjeri u zagrobni život te su radili ogromne i raskošne sarkofage. Ponešto njihove umjetnosti povezano je s grčkom. Ova vaza je primjer grčkog slikarskog utjecaja. Grci nisu imali posebno razvijeno slikarstvo osim slikarstva vaza. U ranom periodu to je slikarstvo bilo geometrijsko, a u klasičnom zlatnom razdoblju u kojem najviše cvate i etruščanska kultura (oko 5. stoljeća prije nove ere) razvija se figurstivno slikarstvo na vazama. Tehnika je vrlo jednostavna ali je izvedba komplicirana. Vaze su rađene od gline koja je crvena, a za premaz se koristilo samo crno. Tako su postojala samo dva načina; slikanje objekata crnim preko površine naziva se slikarstvo crnih figura pri kojem je pozadina prirodna, crvena. Katkad su se figure samo označavale na glini, a oko njih se bojila crna pozadina; to se naziva slikarstvo crvenih figura.
Etruščani su uglavnom izrađivali amfore u kojima se prevozilo vino, ulje i sl. Ova amfora ima složeniji stil koji je bio sasvim uobičajen. Dio amfore je prebojen crnim, a po sredini je ostavljena pozadina na koju su naslikane crne figure. Ovo je slikarstvo plošno, u vertikalnoj perspektivi koja se od najranijeg spiljskog slikarstva zadržala sve do gotike. Ta perspektiva ne prikazuje dimenzije niti dubinu prostora; sve na slici izgleda jednako udaljeno. Likovi su prikazani više-manje stilizirano bez osobite realnosti. Vidi se da su to vojnici jer drže koplja, a o samoj poruci može se nagađati; lako je moguće da se radi o dogovaranju pomirbe nakon bitke, predaje, ili je pak riječ o dogovoru za odlazak u bitku. U svakom slučaju riječ je o prijateljskom prizoru jer su koplja odložena, a likovi pružaju ruke jedan drugome. Na njima su vidljivi i rani oblici oklopa, a stilizirano je prikazana i vojnička odjeća tog vremena.
No ovo je samo vidljivi dio amfore. Slikarstvo na vazama i amforama uvijek je bilo poput svojevrsne priče jer se trebalo okretati oko samog objekta da bi se vidjelo cijelu kompoziciju. A cijela se kompozicija sastoji od više manjih kompozicija. Za ovakvo ostvarenje, kada ga se gleda u muzeju treba izdvojiti najmanje tri minute vremena za pogled; skoro minutu može se doživljavati kompozicija pojedine trećine, a ostalo je dovoljno za vidjeti generalno sam predmet.
Post je objavljen 22.05.2007. u 11:12 sati.