Nisam sada namjeravala srati nista dubokoumno... Toga se na ovom blogu pokusavam osloboditi i pokusavam sve svoje misli izreci u sto sazetijem smislu... Samo sto to tu i tamo malo teže ide! Pa se onda izgubim jedno vrijeme sa interneta općenito (ne samo sa bloga) i nema me uopće doma da nebi pala u napast...
I eto sada, krenema po netu surfati i naletim narafno na cijeli labirint blogova mojeg kaja... Vrate se sječanja od prije par godina, vezana za srednju školu... Narafno odmah saznam neke nove tračeve (koji me takoreči ne zanimaju ali ljudi u ovome gradu imaju tu manu da svaki novi trač saznaju vi kao nešto "must-know")... Ali niti to nije toliko stašno (a jebiga živote, moramo se petljati u tudje stvari jer nismo zadovoljni svojim životom - čak štoviše toliko smo ogorčeni da se uopće ne bavimo svojim stvarima)...
Najstrašnije mi je kada vidim blog neke cure koja je kao velika navijačica, a jos mi je gore gldati kako se iz postova u post pojavljju nova imena "cool" članova dotične navijačke skupine koji su stara garda i koji imaju oko 30-40 godina... A one u njima vide uzore...! To je nešto stašno... Hoćete da vam ja kažem kako to ide? Sa svojih 15 godina u njima vidite Bogove koji mrze policiju, koje mrzi policija, koji se ne boje napraviti išta i koje čisto boli kurac za sve... Mislite li da će se brinuti za vas? No da nastavim, onda krenete dangubiti sa njima (svako gostovanje je vaše i na svakom gostovanju barite nekog drugog i smatrate sebe jako ljepim i jako vrijednim djevojčicama)... E ali idila ne potraje... Školu popadate kao kruške, starci dignu ruke, i sve bi to bilo savršeno da imate to "savršeno" društvo... Ali ga nemate je ste nazivani samo kada se nekome jebe....
Prihvatite činjenicu, oni su osobe koje vas nikada neće pitati kako je prošlo na nekome testu, kada ste povrijeđeni i tulite kao kišna godina, oni nisu osobe koje može nazvati i jadati se. Ti dečki imaju svoje cure koje neće ostaviti zbog vas, mogu vas jedino iskoristiti...