U Hrvatskoj ima oko pet tisuća osamsto slijepih osoba. Nekada davno, prije puno godina, surađivao sam sa Savezom slijepih snimajući za njih zvučne knjige. Bilo je to za mene dragocjeno iskustvo jer mi je pružilo priliku da bolje upoznam ljude kojima je bolest ili neka tragična nesreća oduzela vid. Naučio sam se prema njima ophoditi posve prirodno, na način koji i njima najviše odgovara, a to znači bez sažaljenja i nudeći im pomoć samo onda kada im je uistinu neophodna. Divio sam se tome kako uspijevaju savladavati prepreke i uživati u posve normalnim, jednostavnim stvarima kao što je igranje šaha ili partija preferansa, kao i njihovom zdravom odnosu prema vlastitom teškom hendikepu. Otiđete li sada na Internet adresu: www.savez-slijepih.hr naći ćete tamo u rubrici humor nekoliko viceva o slijepima. A, eto, kada se netko može šaliti na vlastiti račun, na račun vlastite invalidnosti, onda time najbolje pokazuje kako normalan odnos ima prema sebi samome.
Slijepe osobe imaju pravo na nešto što se zove: doplatak na sljepoću, dakle na novčanu pomoć koja im je uistinu neophodna, jer, koliko god vješti bili u svladavanju prepreka, još uvijek ima puno toga što ne mogu obaviti sami, što moraju platiti novcem kao neophodnu tuđu pomoć. Uz to, moraju kupovati i pomagala prilagođena njima, kao što su posebni satovi i budilnici, informatička oprema ili mobilni uređaji za slijepe, a da ne govorimo o tome da je za velik broj slijepih osoba pas vodič potpuno nedostupan zbog svoje visoke cijene.
Poseban doplatak za sljepoću u Francuskoj iznosi 715 eura, u Sloveniji 300 eura, a u Hrvatskoj svega 38 eura i svakako je nedovoljan da se njime pokriju barem one najosnovnije potrebe što ih specifično ima slijepa osoba.
Predstavnici Saveza slijepih jučer su bili kod ministra Ljubičića tražeći potporu za svoj Zakon o doplatku na sljepoću koji su sami napisali i uputili u saborske odbore, ali, čitam danas u novinama, Ljubičić ih je odbio. Umjesto da im obeća konkretnu pomoć države, on im je, kaže novinar, iznio prezentaciju reforme sustava u nekoliko faza. Nisu bili zadovoljni, a i kako bi mogli biti tim uistinu neshvatljivim birokratskim odnosom ministra zdravstva.
Ne znam što je Ljubičića motiviralo da postupi kako je postupio i ne razumijem takav odnos prema slijepim sugrađanima, ali jedva čekam saborsku raspravu o toj točki dnevnoga reda.
Post je objavljen 04.05.2007. u 10:42 sati.