Bili smo kod prijatelja na rođendanu.
Dan prije operem kosu, stavim masku,napravim frizuru, obučem nove traperice i novu majcu, nove cipele, namažem se. Stavim tonu kreme na tijelo, da izgledam bogato masno a ne siromašno isušeno.Imam baš dobru figuru, mislim si ja, i izgledam ok.
A ono čujem /poznata muška taktičnost/:
"Čuj malena, a jel ti jedeš? Pa daj jedi, vidi kako izgledaš. Ko štiglić.Užas!!!!"
/Indikativno je ovo užas na kraju. Rečeno je glasom : uh jadna vidi je kako izgleda/
To me je smlavilo
Pa sam se durila . Mislila sam da neću niti htjeti jesti, neka se on fučka sa svojim gulašom, ali onda sam odlučila da ću jesti baš za inat!

E poslije gulaša tu sam odlučila da neću jesti niti kolače, tko šljivi njega i njegove kolače i pite i rođendan.
Ali sam onda jela i to baš za inat!
On će meni da izgledam ko štiglić......
Najviše je ipak uživao mali pas. Svi su ga mazili, bio je na rukama i dobio je kosti.
Bio je još jedan pas i kosti su se dijelile. Međutim moje sebično pseto je svoje
kosti stavilo na hrpicu a onda otelo i kosti drugog psa. Koji je ostao u šoku
od tolike drskosti. Dok se on oporavio od šoka moj altruističan pas već je
sve oglodo i išao žicat dalje oko stola da ga
a) dignu na ruke
b) daju mu jesti.
Svejedno koja varijanta.


Onda sam u utorak išla na sistematski. Di su mi našli kolesterol i visoke leukocite .
/Koji štiglić ima kolesterol????
/
Onda smo išli na kućicu radit.
O radu ništa lijepoga nemam za reć. O radu se sve zna.
Radiš radiš i onda umreš.
I da. Zgotovila sam torbicu.
Baš sam produktivna s tim torbicama.
Moram malo stati.


Post je objavljen 02.05.2007. u 08:09 sati.