Nikada nema dovoljno velikih riječi da se njima dostojno isprati jedan ljudski život, da ga se uhvati u svom njegovu bogatstvu, da se zađe u sve rukavce i meandre bogate životne rijeke. Oproštaj je uvijek samo nespretno poskakivanje po kamenju koje izviruje iz matice širokog životnoga toka. Dotaknemo li jedan, propustili smo dotaknuti drugi.
Rijeka života Ivice Račana ulila se u Mrtvo More, Ocean Smrti, a njezin izvor zažuborio je u Ebersbachu u Njemačkoj prije 63 godine.
Neki od onih koji su ponekad nakratko navratili na njezine obale ili ju promatrali izdaleka, govorili su poslije da je to rijeka koja teče mirno, koja se ne obrušava u buci divljih slapova, koja ne stvara hirovite brzake i opasne virove, ali oni koji su je poznavali bolje, znali su njezinu izuzetnu snagu i gledali kako silinom svoje matice usijeca duboke kanjone, kako ruši brane i neprestano širi svoje obale.
Svi mi koji smo se napajali na tom životnome toku, svjedočimo o neprestanoj svježini žive vode koja gasi žeđ za ljudskošću, pravednošću i istinom.
I znamo koliko će nam nedostajati sada presahla rijeka. Ne trebaju nam riječi da njima iskažemo veličinu svoga gubitka. Razumijemo se mi i u šutnji, dubljoj od ponora što ga Ivičin odlazak ostavlja među nama.
Zbogom, prijatelju!
Post je objavljen 30.04.2007. u 14:27 sati.