Nakon već nekoliko puta spomenutog kobnog proglasa, katedrala postade ilegalna krčma a popovi počeše dijeliti alkohol narodu. Dejana je put do vlasti vodio ravno u katedralu, jer bez papine podrške kraljevska vlast bijaše samo forma. U najtajnijim od tajnih katakombi sastalo se urotničko vijeće. Nazočio je tome papa osobno, predstavnik Republike Tovarnik Antun koji je u međuvremenu prozvan Čirobradi, dvije vještice - Josephine i Daphne s novopridošlom Joanne Lexius, indisponirani čarobnjak i savjetnik Jannus Lexius, kraljev brat Dejan i naposljetku, predstavnik njemačkog cara Otto von Schofferscheiben. Dejan ustade i nazdravi čašom cabernet sauvignona:
Pozdrav svima okupljenima, mojim savjetnicima, presvijetlom Papi i predstavniku jedinog pravog cara! Sve sam vas okupio da vidite u kakvom se jadnom stanju nalazi naša moćna kraljevina. Stoga sam zaključio da je potrebna čvrsta ruka koja će dostojanstveno i pravovjerno voditi ovu zemlju. A čija je ruka čvršća od moje?!
na što okupljeni oduševljeno zapljeskaše.
Moji vazali su već pridobili polovicu plemstva,
nastavi Dejan,
a Marko je puk svojim zakonima okrenuo protiv sebe. Stoga imam prijedloge kojima ću srušiti s vlasti njega i njegov jaram. Svi se moramo žrtvovati za to!
Papa ustade i glasno reče:
Marko je blasfemičan! Izopćit ću ga, a ostalo je na Vama. Valjda neće dignuti ruku na Svetog Oca. Zauzvrat ništa ne tražim osim pravovjernosti vazala i pune trpeze, naravno!
Papin usklik poprati gromoglasan pljesak. Predstavnik Otto von Schofferscheiben nastavi:
Za pomoć našu znate koji je jedini uvjet - ženidba za carevu kćer!
Dejan pogne glavu i tužno odgovori:
Znam. Pristajem na sve što car traži zauzvrat.
Sjećao se te anoreksične djevojčice koju je upoznao još u dječačkoj dobi koja je dvoru njegova oca došla u posjet. Uvijek je imala nekog paža kojeg je udarala štapom po slabinama uz povike: Pati, muška svinjo! te je kronično odbijala jesti divljač i ostale mesne delikatese. Svoje prisjećanje završio je mišlju:
Možda je konačno naučim pameti!
Smislio bi on još nešto da ga odvratni Antunov hropac nije smeo.
Moj gosparu, mi zaslužujemo i bar četiri otoka uza sve trgovačke povlastice.
Da su tlakomjeri tada postojali, sigurno bi eksplodirali pod visinom Dejanovog tlaka u tom trenutku. Pogodi ga čašom u glavu, Antun zajauče, a Dejan se prodere:
Zar ti trgovačke povlastice nisu dovoljne, štakore jedan gubavi?! Dabogda sinove hranio mesom umrlih mletačkih poklisara!
Nakon ove navale bijesa Dejan se smiri i nastavi razborito:
Plemenita i manje plemenita gospodo, ovim bih zaključio ovaj sastanak. Sveti Oče, vrijeme je da izopćiš Marka, a ostalo prepusti meni i mojim vazalima...