Volim te. Samo te dvije riječi imam noćas za tebe, anđele, oprosti mi na tome. Oprosti mi jer ne znam pokazati kolika je ta ljubav, koliko god se trudila... Čini mi se da nekako ne uspijevam u tome... Možda... Kako izraziti osjećaj koji prožima čitavu moju osobu??? Sve ono što jesam u znaku je te ljubavi. Volim te... Možda ove riječi nisu one prave, možda u njima i nije sama bit tog nečeg između nas, možda je to sad i više od ljubavi... Možda... Jer da su one prave, možda ne bi bilo onog straha, ni sumnje... Možda tad nebi bilo nikakve sjene koja bi ti budila strah, jer bi znao... Volim te.
Volim te. Rekao si da su te dvije riječi jedino što ti treba, toliko su malene, ali iza nih krije se nešto puno više... U njima naših sedam mjeseci ljubavi, svaki naš tren... Izrečene već tog, čini mi se toliko dalekog, 24. rujna, poput slutnje jedne velike ljubavi koja će tad početi cvjetati... Možda si tad već znao... Da našao si drugi dio svoje duše i da ga nikad više ne želiš pustiti... Možda sam već tad znala... Možda sam to vidjela u tvome pogledu, okusila u tvom poljupcu... Ovo je osoba koju ću zauvijek voljeti...
Bilo je otad bura u životu i tebe i mene, no ljubav među nama ostala je nepomućena svađama, sumnjama i lošim osjećajima... Od tog trena tvoj zagrljaj bio mi je jedino sigurno mjesto... Jedino moje utočište u kojem sam se doista osjećala zaštićeno i voljeno...
I kako da ti kažem "hvala"??? I to je mala riječ za svu tu ljubav koju sam dobila... Ljubav za koju nikad nisam slutila da će postati dio mene... Moje svjetlo...
Volim te... Volim te... Želim ti govoriti to do kraja mog vijeka... Jer sve dok postojim, u meni će postojati i taj osjećaj... Ljubav za tebe- to jesam ja... Sve što sam ikad bila, što jesam i što ću ikad biti...
Volim te... I kad i posumnjaš u to, kad dođu sjene koje će ti šaputati razne stvari, sjeti se ovih mojih riječi... Volim te... Sjeti se svakog našeg poljupca, svakog zagrljaja... Sjeti se svake naše zajedničke sekunde i svake sekunde koju smo proveli razdvojeni... Sjeti se tog osjećaja koji nas je doveo jedno do drugog, sjeti se sveg onog traženja i onog što smo osjetili kad smo našli jedno drugo... Sjeti se uvijek da te volim... Molim te, nemoj to nikad zaboraviti... Nemoj sumnjati...
Dala sam ti jednom obećanje, i to obećanje proizašlo je iz dna moje duše... Obećanje je zapravo bio osjećaj... Prvo obećanje bilo je u tome što sam ti rekla da te volim. Riječi koje nisam, rekla još nikom do tebe. Jedno od najvećih obećanja koje sam ikome dala... I najljepše... Drugo obećanje je bilo kad sam rekla "jedno" jer u tom trenu sav moj svemir postao si ti, postao si dio mene... Dvije duše koje su se počele stapati u jedno... Treće obećanje bilo je u riječima "zauvijek". I u tom trenu bila sam posve sigurna da će sva moja ljubav pripadati samo tebi, do kraja vremena... Nikad te riječi neću izdati...
I ako želiš, ponavljat ću ti to sve dok vrijeme ne stane... Volim te, jedini moj, volim te jer si drugi dio mojeg srca i duše, i volim te zauvijek...
Post je objavljen 24.04.2007. u 23:35 sati.