Sinoć sam pogledao veći dio tv-prijenosa dodjele diskografske nagrade Porin 2007. Prvo sam se upitao koliki broj ljudi gleda tu emisiju, koga to zanima. Sasvim sigurno emisija je privukla glazbenike i one koji rade u glazbenoj industriji, obitelji, prijatelji i poznanici nominiranih. No, da li prosječnog gledatelja televizije zanima najbolji album klapske glazbe? Ili život i djelo Dubravka Detonija? Ili najbolje oblikovani box set? U pauzama tih priopćavanja pojavljivao se neki stariji čovjek koji je pričao kako se "fataju ženske" i koji je glumio nekog galeba-starca. To je trebao biti smješni i zabavni dio, koji služi da se smiri velika napetost iščekivanja porina za npr. "najbolju solističku ili komornu izvedbu, odnosno izvedbu bez instrumentalne pratnje". U međuvremenu razni su izvođači, uglavnom nominirani glazbenici, izvodili svoj program, od kojih me dojmio Massimov nastup. No, uz lijepi glas i interpretaciju shvatio sam da mi jako zanimljivo i kako Massimo izgovara pojedine glasove, č, ć, ž i sl. I to nekako čini njegov zvuk.
Post je objavljen 23.04.2007. u 10:59 sati.