Marihuana, hašiš, heroin
i sve druge divne stvari
od kojih pomalo umiremo
dal' tko sad za to mari.
I Hendrix i Morisson,
to su naši idoli
neki ih ne mogu smisliti
a neznam što im fali.
Dovraga s prljavim šminkerima
dovraga pankeri gadni
i svi što se prave važni
i svi što ste tako jadni.
Jedanput, drugi, treći...
procvala je droga
i nikada nam nece
biti dosta toga.
Epoha je počela naša
nitko ni ne zna kako,
jednim, jedinim dimom
nesigurno i pomalo umiremo
mi djeca s kolodvora Zoo.
Ceste droge brzo se šire,
rijeke droge u nedogled idu
droga je za nas bila
ko' za pčele med.
A mnogi su umrli,
a tako tužno je to
ali nisu mogli obuzdati
nas djecu s kolodvora Zoo.
Sunce je naše zgasnulo
osjećamo da se bliži kraj
i znali smo da ništa neće ostati
od igla, šprica, tableta...samo vapaj.
Kako bilo bi lijepo
da je samo duže trajalo
sunce bi opet zahrijalo
i opet bi procvale ruže.
Odu narkomana bi pjevali
slavuj i ostale ptice
i sjale bi naše tajne
iz dubine zastakljene zjenice.
Ludo je stvarno bilo
da, to se može reći,
a za svu tu ljepotu
treba zahvaliti sreći.
One koji nas ne shvaćaju
ne proklinjemo,
jer malo će vremena proći
i sami će sve iskušati.
Da nama je trebala ljubav,
toplina i sreća,
a vi ste nas odbacili
poput otpada, poput smeća.
Voljeli smo drogu,
snif, igle, cigarete
i često smo se pitali
"Zašto si okrutan svijete?"
Osjećam i ja polako
da mi se bliži kraj
što čeka i sve druge
s kolodvora Zoo.
Raste do mene magla
širi se čudna tama
ništa se više ne čuje
opet sam sasvim sama.
Ali čujem zvuk sirene
što hoće da me spasi
dolazi što je moralo
moja se svjetlost gasi.
Zora je divna svanula
kreće se povorka mala
u lijesu jedna djevojka
što za budućnost nije znala.
Ona je htjela doći do ljubavi
putem tablete,
krivi put je izabrala,
a bila je još dijete.
Oprostite joj svi
jer nije mislila zlo
isto kao i mnogi
s kolodvora Zoo.
Post je objavljen 19.04.2007. u 09:45 sati.