San. Sam na podu, u donjem uglu osmougaone sobe, gde se srecu istok i zapad. Soba dupke ispunjena knjigama – od patosa do plafona. Paris.
Ochekujem nju- misterioznu crnokosu zenu na mestu zakona: shto me vec metar dana drzi ovde pod kljuchem. Ustajem sa poda. Iscrpljen. Pogledam kroz prozor. Ulica siva, pusta. Chujem: sonorni bat sitnih koraka; na tankim dugachkim shtiklama.
Ko sam ja?
Na kraju ovog bolnog samoodgonetanja sudaram se sa Gomorom kao najdubljim izrazom izvorne zenske realnosti- njeno odsustvo i odsustvo njene realnosti.
"dva pola ce umreti svaki na svojoj strani" - kljuch Samsonovog predskazanja.------
Post je objavljen 18.04.2007. u 01:44 sati.