Marketing
Kupovala sam
Napokon da sam si i ja nešto kupila.
Jučer je registriran auto. Mislim, eto zašto radim. Za lim.
Pa mi već dosta. Da budem u prnjama. Gola i bosa. Sa osnovom garderobe i vječnim improvizacijama.
Pa sam si dala truda. Međutim sam imala premalo vremena. Pa sam kupila samo :
dvije majce - koje mi ne trebaju.
Levis traperice - koje su napokon Levis a ne "idimidođimi" marka gdje nakon prvog pranja ode gumb. Ili cifršlus. Ili nešto treće.
Samdalice dječje. Odnosno, u dječjem dučanu. Gdje ima i moj broj. Za traperice. Plave. Kožne.
Pa sam sada riješila svoj "sportski image".
U idućem naletu bacam se na svoj "ženstveni " izgled.
Iduće tražim cipee za suknju. Torbu za cipele za suknju.
Suknju imam. Vidi vraga..nešto imam.
Onda dolazi "službeni ". izgled
Poslije toga "romantični ". izgled
A iza toga "ozbiljni ". izgled
A onda ću trebati sve ispočetka, jer dok ja to sve obavim i zaradim i pokupujem ovo što imam bit će već staro i iznošeno.
Eto, život žene je težak. Naporan. Nemoguć
Nikad kraja kupovanju.
I da. Frizura mi je sve gora i gora. Izgledam kao albino. Još ću si prefarbati trepavice u bijelo i bit ću potpuno i totalno nevidljiva.
I još sam to platila....
I znam da je glupi post. Obično žensko trabunjanje.
Al mi dosta ozbiljnosti. Obaveza. Odgovornosti. Strogosti. Problema.
Razmišljanja. Rješavanja.
Baš hoću biti pravo žensko. Tipično. Da crkućem i pričam o garderobi.
I da ništa drugo ne znam, ne vidim , ne čujem.
Došlo mi.
I da. Muškarac je na sve to rekao :
"pa vidiš. Registrirali smo auto. A ne znam koja žena izađe
registrirati auto i dođe doma sa novim hlačama i cipelama i
dvije majce".
To je muško razmišljanje. Koje u sebi ima jaaaaako puno nelogičnosti.
Prvo. Koja žena uopće ide registrirati auto? Prava žena sjedi doma i farba nokte. Koje ima . Dugačke. A evo ti mene na svakoj registraciji...
Drugo. Rečenica je zvučala konačno. Kao, sad si kupila i gotovo je. On misli da je to to. Kao imam nove hlače, i sad smo 2-3 godine mirni.
(I sad kao možemo nastaviti sa kupovinom alatki, čavala i svih čuda tehnike. Koja sva imamo. Ali su zastarjela. Pa treba kupiti nova.)
Nisam se obazrela na te komentare. .
Ako ne zna što mu se sprema, ja mu neću to govoriti
Vidjeti će i sam.
A svi vrlo dobro znamo da je zdravije sam otkrivati nego da ti netko unaprijed sve kaže.
I da. Noćas mi je mali pasonja spavao na ramenu. Onu malu glavicu od 20 dkg je stavio na
moje rame. I ja se nisam pomaknula pola noći. Jer je to prekrasan osjećaj. I ne bi se pomaknula čitav dan da je trebalo.
To obično ne radi. Spava negdje na dnu kreveta ili u svojoj košarici, nikad meni na ramenu.
Pa se danas smješkam cijeli dan. Raznježio me.
"Kako je malo potrebno da budemo sretni......."
Post je objavljen 17.04.2007. u 09:43 sati.