17.04.2007., utorak
Kupovala sam
|
Napokon da sam si i ja nešto kupila. Jučer je registriran auto. Mislim, eto zašto radim. Za lim.  Pa mi već dosta. Da budem u prnjama. Gola i bosa. Sa osnovom garderobe i vječnim improvizacijama. Pa sam si dala truda. Međutim sam imala premalo vremena. Pa sam kupila samo : dvije majce - koje mi ne trebaju. Levis traperice - koje su napokon Levis a ne "idimidođimi" marka gdje nakon prvog pranja ode gumb. Ili cifršlus. Ili nešto treće. Samdalice dječje. Odnosno, u dječjem dučanu. Gdje ima i moj broj. Za traperice. Plave. Kožne. Pa sam sada riješila svoj "sportski image". U idućem naletu bacam se na svoj "ženstveni " izgled. Iduće tražim cipee za suknju. Torbu za cipele za suknju. Suknju imam. Vidi vraga..nešto imam.  Onda dolazi "službeni ". izgled Poslije toga "romantični ". izgled A iza toga "ozbiljni ". izgled A onda ću trebati sve ispočetka, jer dok ja to sve obavim i zaradim i pokupujem ovo što imam bit će već staro i iznošeno. Eto, život žene je težak. Naporan. NemogućNikad kraja kupovanju. I da. Frizura mi je sve gora i gora. Izgledam kao albino. Još ću si prefarbati trepavice u bijelo i bit ću potpuno i totalno nevidljiva. I još sam to platila.... I znam da je glupi post. Obično žensko trabunjanje. Al mi dosta ozbiljnosti. Obaveza. Odgovornosti. Strogosti. Problema. Razmišljanja. Rješavanja. Baš hoću biti pravo žensko. Tipično. Da crkućem i pričam o garderobi. I da ništa drugo ne znam, ne vidim , ne čujem. Došlo mi. I da. Muškarac je na sve to rekao : "pa vidiš. Registrirali smo auto. A ne znam koja žena izađe registrirati auto i dođe doma sa novim hlačama i cipelama i dvije majce". To je muško razmišljanje. Koje u sebi ima jaaaaako puno nelogičnosti. Prvo. Koja žena uopće ide registrirati auto? Prava žena sjedi doma i farba nokte. Koje ima . Dugačke. A evo ti mene na svakoj registraciji...Drugo. Rečenica je zvučala konačno. Kao, sad si kupila i gotovo je. On misli da je to to. Kao imam nove hlače, i sad smo 2-3 godine mirni. (I sad kao možemo nastaviti sa kupovinom alatki, čavala i svih čuda tehnike. Koja sva imamo. Ali su zastarjela. Pa treba kupiti nova.) Nisam se obazrela na te komentare. . Ako ne zna što mu se sprema, ja mu neću to govoriti Vidjeti će i sam. A svi vrlo dobro znamo da je zdravije sam otkrivati nego da ti netko unaprijed sve kaže. I da. Noćas mi je mali pasonja spavao na ramenu. Onu malu glavicu od 20 dkg je stavio na moje rame. I ja se nisam pomaknula pola noći. Jer je to prekrasan osjećaj. I ne bi se pomaknula čitav dan da je trebalo. To obično ne radi. Spava negdje na dnu kreveta ili u svojoj košarici, nikad meni na ramenu. Pa se danas smješkam cijeli dan. Raznježio me. "Kako je malo potrebno da budemo sretni......." |