Konfuzorna pizda mi nije dala da gledam ovih noći. Mislila sam da lutam beskrajnim pustopoljinama, a samo sam se vrtila u krug oko kuće u kojoj živi zla žena . Ona je nažalost opkolila svaki djelićak moga bića i nije mi dala da izađem iz koščate uzvojnice preko koje se vidjelo more i sve je imalo smisla.
Zašto sam se dala uvrnuti u ovo nepregledno sranje koje jednostavno ne jenjava iz moga bića. Koliko sam puta rekla da je gotovo sa djetinjarijama? Cijelo vrijeme razmišljam kako postati suicidalna i da je rješenje samo u dragom mi bogu. Ali svaki put kad zamislim svoje nepostojanje opet mi se nekako da živjeti. Opet dolazim do onog sveprisutnog pitanja, koje se godinama proteže kroz moje vijuge.U pičku materinu više, zašto nema definicije. Što znači živjeti uopće? Ako znači disati i obavljati fiziološki predodređena sranja, onda živim. Ako to znači upotrebljavati sivu supstanciju, onda nije bas ista priča. Moja siva supstancija trenutno izjeda samu sebe, i ful se pravilno hrani, za razliku od mene, kojoj debljina ovisi o količini sreće i sunčanih sati. Tu opet iskače moj pragmatizam, sve mora biti mjerljivo, imati jedinice, vrijednosti, brojeve, recipročne ili pak proporcionalne vrijednosti. Za koji kurac? Prostačim previše, to rade ljudi koji misle da je kuća prljava ako imaš maslačk u njoj i propuh je. Volim ovakve tekstove bez početka i kraja, takvi su svi ovi ljudi koji žive u meni. Trenutno se probudila osnovnoškolka koja je umrla pred 5 godina. Sad joj je nekako forica opet egzistirati u tijelu nepropijene drolje koja trati svoje vrijeme proučavajuć dogme enolatnih iona. A htjela bi biti Faust.
Post je objavljen 15.04.2007. u 22:38 sati.