čovjek se probija kroz šumu simbola.mmda

<	travanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
trepavica

Prva ljubav

Tad još nisam ništa znao
i još nisam verovao,
da na svetu tuge ima.

Jedino mi važno bilo
da postanem levo krilo
il' centarfor školskog tima.

Tad sam iznenada sreo
najtoplijeg leta deo,
to su njene oči bile.
Imala je kose plave
i u njima na vrh glave
belu mašnicu od svile.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo đačko vreme,
padeži i teoreme
i stripovi ispod klupe,
nije više bila klinka,
počela je da se šminka
i da želi stvari skupe.

Tako mi je svakog dana
bivala sve više strana,
slutio sam šta nas čeka.
Pa sam prestao da brinem
kako da joj zvezde skinem,
postala mi je daleka.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu,
kažu mi da čeka bebu.
Našla je sigurnost, sreću, dom...
Ima muža inžinjera
pred kojim je karijera
i mesto u društvu visokom.

Ja još kradem dane bogu.
Ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim,
pišem pesme, zvezde brojim.
Još sam onaj isti vetropir.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Treblebass

kreni sa mnom
zadnji put
vjeruj mi
daleko od mraka
bolje ćemo znati
ništa nije teško

naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i samo šuti
gdje su bile riječi
kad nije bilo nade za nas
samo dugi dani nestali u tami
jer ništa nije važno

raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek se cijedi znoj
nek koža pukne mi
idemo na ples
i svijet je opet mlad

i naša lica još su uvijek lijepa...

raširi ruke,ruke su ti snažne...

udahni zrak
koji dolazi
sve je gotovo
i mi smo spašeni

i naša lica još su lijepa.

15.04.2007., nedjelja

Konfuzorna pizda mi nije dala da gledam ovih noći. Mislila sam da lutam beskrajnim pustopoljinama, a samo sam se vrtila u krug oko kuće u kojoj živi zla žena . Ona je nažalost opkolila svaki djelićak moga bića i nije mi dala da izađem iz koščate uzvojnice preko koje se vidjelo more i sve je imalo smisla.
Zašto sam se dala uvrnuti u ovo nepregledno sranje koje jednostavno ne jenjava iz moga bića. Koliko sam puta rekla da je gotovo sa djetinjarijama? Cijelo vrijeme razmišljam kako postati suicidalna i da je rješenje samo u dragom mi bogu. Ali svaki put kad zamislim svoje nepostojanje opet mi se nekako da živjeti. Opet dolazim do onog sveprisutnog pitanja, koje se godinama proteže kroz moje vijuge.U pičku materinu više, zašto nema definicije. Što znači živjeti uopće? Ako znači disati i obavljati fiziološki predodređena sranja, onda živim. Ako to znači upotrebljavati sivu supstanciju, onda nije bas ista priča. Moja siva supstancija trenutno izjeda samu sebe, i ful se pravilno hrani, za razliku od mene, kojoj debljina ovisi o količini sreće i sunčanih sati. Tu opet iskače moj pragmatizam, sve mora biti mjerljivo, imati jedinice, vrijednosti, brojeve, recipročne ili pak proporcionalne vrijednosti. Za koji kurac? Prostačim previše, to rade ljudi koji misle da je kuća prljava ako imaš maslačk u njoj i propuh je. Volim ovakve tekstove bez početka i kraja, takvi su svi ovi ljudi koji žive u meni. Trenutno se probudila osnovnoškolka koja je umrla pred 5 godina. Sad joj je nekako forica opet egzistirati u tijelu nepropijene drolje koja trati svoje vrijeme proučavajuć dogme enolatnih iona. A htjela bi biti Faust.

- 22:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>