Marketing
vtp...
Danas je sve krenulo u neku ruku dobro… mislila sam da će ovaj dan nakon dugo vremena biti onakav kakav je i bio.. sunčan, vedar.. ali ne. Nakon nekoliko dogođaja koji su mi uspjeli baciti koji osmijeh na lice nestalo je u sekundi. Neznam možda u nekim stvarima i griješim, ali ne vidim stvari u kojim griješim… mislim vidim ono očito,ali da mi se za sitnice uvijek mora srati ne mogu vjerovati, i to me toliko ubija da padnem u depru i plačem ko glupača jer ne želim osjećati ono sranje u sebi kad imaš feeling da te nitko ne razumije.. toliko sam sranja prošla ovih zadnjih par mjeseci.. neznam niti kako uopće ne razmišljam o tome. Kako mogu tek tako preći preko toga.. nisam si smjela to dopustiti, očito neke stvari ne uzimam toliko ozbiljno koliko bi treba. Zbrka mi je u glavi totalno. Shvatila sam da sam previše emotivna, da neke stvari previše uzimam k srcu. Al ne mogu, jednostavno se ne mogu promijeniti, takva sam kakva sam. Previše osjećajna. Previše me diraju sitnice, previše me povrijede riječi nekih osoba. Ponašanje. I onda sama sebe dovedem u situaciju da povrijedim neke osobe koje nebi smjela, al to napravim čisto nesvjesno i čisto bez ikakve namjere da osjeti povrijeđenim. I onda moje riječi jednostavno nemaju smilsla, jer znam da je u pravu, jer znam da sam sebična u nekim stvarima, jer znam da sam nekad toliko bezobrazna, neshvatljiva i nemoguća. Ali mislim da takve stvari dolaze iz mene samo zato šta sam u tom trenutku bijesa i glupih ispada željna samo zagrljaja i riječi da sam glupa šta se živciram oko gluposti, da sam glupa šta plačem radi osobe kojoj nije važno dali će me povrijediti svojim osjećajima, svojim jadnim riječima. Jednostavno je pregolem svijet koji nosim u svojoj glavi, i sve manje znam kako se riješiti se toga a da sama sebe ne sjebem, da sama sebi ne dopustim da padnem u depru, da sama sebi kažem da ja mogu bez tuđeg mišljenja. Ali opet mislim da je ponekad bolje da sama sebe sjebem, da se povrijedim i ponekad je riječi koje sam izrekla u tom trenutku bijesa i ljutnje bolje zadržati u sebi o nositi se time. Samo je problem da takve stvari kasno uđu u glavu, nakon svih riječi koje kažem. Možda je i kasno za isprike. Ne želim se ispričavati. Možda je dovoljno reći da mi je žao.
vtp
Post je objavljen 11.04.2007. u 23:25 sati.