|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
Danas je sve krenulo u neku ruku dobro… mislila sam da će ovaj dan nakon dugo vremena biti onakav kakav je i bio.. sunčan, vedar.. ali ne. Nakon nekoliko dogođaja koji su mi uspjeli baciti koji osmijeh na lice nestalo je u sekundi. Neznam možda u nekim stvarima i griješim, ali ne vidim stvari u kojim griješim… mislim vidim ono očito,ali da mi se za sitnice uvijek mora srati ne mogu vjerovati, i to me toliko ubija da padnem u depru i plačem ko glupača jer ne želim osjećati ono sranje u sebi kad imaš feeling da te nitko ne razumije.. toliko sam sranja prošla ovih zadnjih par mjeseci.. neznam niti kako uopće ne razmišljam o tome. Kako mogu tek tako preći preko toga.. nisam si smjela to dopustiti, očito neke stvari ne uzimam toliko ozbiljno koliko bi treba. Zbrka mi je u glavi totalno. Shvatila sam da sam previše emotivna, da neke stvari previše uzimam k srcu. Al ne mogu, jednostavno se ne mogu promijeniti, takva sam kakva sam. Previše osjećajna. Previše me diraju sitnice, previše me povrijede riječi nekih osoba. Ponašanje. I onda sama sebe dovedem u situaciju da povrijedim neke osobe koje nebi smjela, al to napravim čisto nesvjesno i čisto bez ikakve namjere da osjeti povrijeđenim. I onda moje riječi jednostavno nemaju smilsla, jer znam da je u pravu, jer znam da sam sebična u nekim stvarima, jer znam da sam nekad toliko bezobrazna, neshvatljiva i nemoguća. Ali mislim da takve stvari dolaze iz mene samo zato šta sam u tom trenutku bijesa i glupih ispada željna samo zagrljaja i riječi da sam glupa šta se živciram oko gluposti, da sam glupa šta plačem radi osobe kojoj nije važno dali će me povrijediti svojim osjećajima, svojim jadnim riječima. Jednostavno je pregolem svijet koji nosim u svojoj glavi, i sve manje znam kako se riješiti se toga a da sama sebe ne sjebem, da sama sebi ne dopustim da padnem u depru, da sama sebi kažem da ja mogu bez tuđeg mišljenja. Ali opet mislim da je ponekad bolje da sama sebe sjebem, da se povrijedim i ponekad je riječi koje sam izrekla u tom trenutku bijesa i ljutnje bolje zadržati u sebi o nositi se time. Samo je problem da takve stvari kasno uđu u glavu, nakon svih riječi koje kažem. Možda je i kasno za isprike. Ne želim se ispričavati. Možda je dovoljno reći da mi je žao.
vtp
