Reinkarnacija znači ponovno rađanje, utjelovljenja (prema vjerovanju budista o seobi duša)
Kršćanska vjera zabranjuje ovakvo vjerovanje o postojanju prošlih života! Zašto? Nekad si sama kršćansko vjerovanje poistovjetim s ovim, i neke stvari lakše shvatim.. Ili bar prestanem razmišljati o problemu shvaćanja istih… Naš život sada ovdje je samo skupljanje pozitivnih ili negativnih bodova za nešto više, za novi svijet… Tajna novog saveza, nešto novo, veličanstveno, jednostavno savršeno! Znači i kod nas postoje dva života, zemaljski i na kraju onaj gdje duh ne prati više razum ni srce! E sad, ako imamo ta dva, ja se pitam da li između njih postoji još nekoliko života!? I s ovim, pravim drastičan korak i izlazim iz vjerskih načela… Rečeno je da je život poslije ovoga tajan, možda je upravo zato reinkarnacija zabranjena… jesam li ja u nekom prošlom životu bila uopće ljudsko biće!? Jesam li sadašnja ja ona neka ja od prije? Jesam li uopće zavrijedila da budem u ljudskom tijelu? I tako dolazim do pitanja koja baš nisu najbolja… Stvorio me Bog, ali kada? Znam kad sam rođena, ali je li to moje prvo rođenje? I tako dovodim u pitanja neke temelje svoga postojanja… Nekad se bojim razmišljati dalje, prodirati dublje u skrivene tajne, jer ih ne smijem dirati… Ovo je samo mali dio onoga što me često mori, svakako da ne mogu sve staviti ovdje na čitanje… Završavajući ovaj post, polako zaboravljam ponovno rađanje, i ponovno i ponovno…jer sad sam ovdje! Ako sam postojala ili ču postojati to više nisam ja… To nije moje tijelo, moj duh… Ja sam samo sada, zato me ne bi trebalo moriti hoću li za sto godina biti prosjakinja, princeza ili kokoš… Sad sam tu, mislim, dakle postojim! Već sutra ja nisam ona ja koja je danas bila… Eh, sad nisam počela pisati o podvojenim ličnostima, samo sam izbacila par rečenica na papir!
*I svima vam sretan Uskrs!
Post je objavljen 08.04.2007. u 14:14 sati.