< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN: loncky@hotmail.com
NO ONE CAN OUT RUN THEIR DESTINY
ubacih ih ovdje namjerno...meni posebno dragi linkichi:)
Kamikaza The Band
bla bla
ledena kraljica
devil
tonka
sile the man
KLIKNI!!!!bas dobar blog...
*something from queen of cursed*
I nakon svih ovih godina ...
život mi je tako neshvatljiv, i još uvijek je takav…
neobjašnjiv…
il je možda ipak potpuno jednostavan samo ga ja sebi stvaram i prikazujem na tako kompliciran način da se i sama izgubim u vlastitim mislima.. Moja glava, moja razmišljanja, ujedno najveći prijatelj i neprijatelj.. kako? ah, sve ove dileme pisat ću u nekim od sljedećih postova.. da sad ne dužim, iako već i jesam!!!;( i da.. onaj fascinirana sam smrću i prolaznošću jer je ja ipak doživljavam na neki totalno drugačiji način, koji nitko više ne shvaća..
Izgubljena sam, mislim da stvarno jesam zalutala nekako ovdje, ili sam poslana da preokrenem nešto.. haha ! Novi spasitelj!? Iipak ne pišem o sebi nego o nekim likovima sa svog bloga… Sve vas pozdravljam.. Život ima neki smisao, potrebno ga je samo pronaći…
Čovjek je u svakom pojedinom trenutku života ono što će tek biti, kao i ono što je već bio...
Smrt nas se ne tiče, jer kad mi jesmo smrt nije, a kad smrt jest mi nismo...
...I˙m not growing up...I`m just burning out...
...čovjekov um stvorio je čudovišta, koja čovjek više ne može kontrolirati...
I tvrdim da je ljubav prema čovječanstvu nezamisliva, sasvim neshvatljiva i potpuno nemoguća bez vjere u besmrtnost ljudske duše...
Crazy, but thats how it goes
Millions of people living as foes
Maybe its not to late
To learn how to love
And forget how to hate
Mental wounds not healing
Lifes a bitter shame
Im going off the rails on a crazy train
Ive listened to preachers
Ive listened to fools
Ive watched all the dropouts
Who make their own rules
One person conditioned to rule and control
The media sells it and you have the role
Mental wounds still screaming
Driving me insane
Im going off the rails on a crazy train
I know that things are going wrong for me
You gotta listen to my words
Yeh-h
Heirs of a cold war
Thats what weve become
Inheriting troubles Im mentally numb
Crazy, I just cannot bear
Im living with something that just isnt fair
Mental wounds not healing
Who and whats to blame
Im going off the rails on a crazy train
Činjenica je da umire tijelo i da se gasi svijest čovjeka, ali volja kao pokretač svega uvijek ostaje...
Mistika je stihija u koju čovjek uranja i počinje osjećati i primati realnost nevidljivog.
Što ako je moje postojanje samo laž?
Ako zapravo ne postojim…
Ako ja nisam ja…
Jer moj lik je možda samo silueta
Koja se krši i lomi na vjetru.
Ona je negdje nestala i izgubila se
Između prošlosti i budućnosti.
Sadašnjost ne postoji
Zamišljena je…
Nema je iako se čini da je baš osjećamo!
Lažemo sami sebe, mislimo da se rađamo,
Živimo i umiremo…
Ali nema nas…
Nema života, nema ni smrti!
I da, nema mene, jer
Nije me nikad ni bilo…
Reinkarnacija znači ponovno rađanje, utjelovljenja (prema vjerovanju budista o seobi duša)
Kršćanska vjera zabranjuje ovakvo vjerovanje o postojanju prošlih života! Zašto? Nekad si sama kršćansko vjerovanje poistovjetim s ovim, i neke stvari lakše shvatim.. Ili bar prestanem razmišljati o problemu shvaćanja istih… Naš život sada ovdje je samo skupljanje pozitivnih ili negativnih bodova za nešto više, za novi svijet… Tajna novog saveza, nešto novo, veličanstveno, jednostavno savršeno! Znači i kod nas postoje dva života, zemaljski i na kraju onaj gdje duh ne prati više razum ni srce! E sad, ako imamo ta dva, ja se pitam da li između njih postoji još nekoliko života!? I s ovim, pravim drastičan korak i izlazim iz vjerskih načela… Rečeno je da je život poslije ovoga tajan, možda je upravo zato reinkarnacija zabranjena… jesam li ja u nekom prošlom životu bila uopće ljudsko biće!? Jesam li sadašnja ja ona neka ja od prije? Jesam li uopće zavrijedila da budem u ljudskom tijelu? I tako dolazim do pitanja koja baš nisu najbolja… Stvorio me Bog, ali kada? Znam kad sam rođena, ali je li to moje prvo rođenje? I tako dovodim u pitanja neke temelje svoga postojanja… Nekad se bojim razmišljati dalje, prodirati dublje u skrivene tajne, jer ih ne smijem dirati… Ovo je samo mali dio onoga što me često mori, svakako da ne mogu sve staviti ovdje na čitanje… Završavajući ovaj post, polako zaboravljam ponovno rađanje, i ponovno i ponovno…jer sad sam ovdje! Ako sam postojala ili ču postojati to više nisam ja… To nije moje tijelo, moj duh… Ja sam samo sada, zato me ne bi trebalo moriti hoću li za sto godina biti prosjakinja, princeza ili kokoš… Sad sam tu, mislim, dakle postojim! Već sutra ja nisam ona ja koja je danas bila… Eh, sad nisam počela pisati o podvojenim ličnostima, samo sam izbacila par rečenica na papir!
*I svima vam sretan Uskrs!