Još nisam tračala, nisam se ljutila,
nisam izgubila kontrolu,
nisam bila egoistična niti sam ikome zavidjela.
Nisam jambrala, tužila se a niti psovala nisam.
Nisam pojela ni najmanji komadičak čokolade.
Nisam bila na bankomatu i nisam zadužila svoj račun.
Ali za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno
trebati tvoja pomoć...
Tako je nekako mogla izgledati moja jutarnja molitva...
nakon što sam se prekjučer friško ispovjedila povodom Uskrsa i čišćenja svoje duše koja je bezobrezno zaglavila u živom blatu i nije se čak niti potrudila odreći nečeg u ovih 40 simboličnih dana.
Eh da...
No mislim da je Isus sretan što sam ponovno pokucala na njegov prozor
a nadam se i sretan zato što sam ipak trunkicu drugačija...nadam se i bolja...no dobro...dosta hvalisanja...
A pomoć...pomoć mi je eto ipak potrebna...
Nakon divnog dana koji je počeo s obavljanjem nekog poslića pa lijepog vremena i sjedenja na klupici na gornjem gradu...
Dolazimo do nekih točaka u kojima je pomoć needed...(Tedica jel se to tak piše?)
Numero uno:
Jel jako loše ako kašlješ stalno i nakon kašlja imaš metalni okus u ustima?!
Numero dva:
Trebala bi naučiti još 30 stranica skripte...do utorka
Numero draj:
A i kuća bi trebala poprimiti fini sjaja i miris...za miris će se pobrinuti mama...a sjaj...a jel baš moram?
Number 4:
Pokvario mi se mobitel iz čista mira!
Broj five:
Opet sam se zanesla s maštanjima kako će moj nekad aktualni mali na bijeloj kornjači doći do mene i reći..."Ajmo furat!"