Marketing
Daydream
Napokon praznici. wow... odmor od faking škole. ajde barem nešto... neću morati više gledati one odurne face. ufff jebote... prekratko traje...
Dakle jučer je bilo jebeno... valjda bude i danas... will i get drunk? i think so... hehe... zbog nekih stvari se stvarno isplati živjeti. to je nezamjenjivo... onaj odvratan okus votke koji ide ravno do srca... i hladna kameni zidić da nasloniš glavu... šteta što se takve stvari ne događaju češće...
Zašto frendovi nestaju zajedno s cugom... zašto nemam nikoga kome bi zaista mogla vjerovati... s kojim će me povezivati nešto više od mp3a i boce ribara... zapravo je lijepo dok traje... zašto moram otići... jednostavno nestati...
Ponekad se osjećam tako sama. tako sama među hrpom ljudi. hrpom prijatelja. zašto sam sama? možda želim biti sama.
Oduvijek sam bila sama sebi dovoljna. živjela bi u svom svijetu, puno ljepšem i boljem od ovog. ma bilo je više tih svjetova. prebacivala bi se iz jednog u drugi kako bi mi pasalo. i uvijek je bilo tako, otkad znam za sebe. tamo bi sve bilo onakao kako želim. neki svjetovi su bili realni, neki sf, neki čarobni... a jebote bilo je toga... i sada se često vraćam tamo. iako sada imam neke druge svjetove... mnogi to ne shvaćaju. to je nešto kao izmišljeni prijatelji... o yeah imala sam ja i izmišljeni prijatelje. ma cijelu ekipu... ajde barem me to prošlo.
Dok sam bila mala nikad nisam imala puno prijatelja. ali tad mi stvarni prijatelji nisu ni trebali. sve sam mogla sama... a sad ne mogu sama ni zapalit cigaretu... možda sam previše nesamostalna. ah vremena se mijenjaju...
Možda sam malo prestara da živim u snovima. ali kad se bolje pogleda, snovi su jedino što nam ostaje... nadam se da nikad neću prestati sanjati...
Post je objavljen 05.04.2007. u 14:46 sati.