Marketing
Gospodin Stanko je otišao dok je magnolija cvala
Imam posla preko glave, no prije svega želim vam pokazati ovu lijepu procvjetalu magnoliju ispred Gimnazije u Novoj Gradiški. Svi nekud jure i žure i kao da slabo svi primjećuju ljepotu oko sebe koju nesebično nudi priroda. Umiru neki meni znani, pa i dragi ljudi, koji su mi pomagali u životu (više nego neki najbliži). Danas je tako sprovod gospodina Stanka, vrijednog i radišnog starijeg gospodina koji mi je uvijek rado posuđivao alat i pomagao u nekim kućnim radovima. Godinama se hrabro držao s teškom bolešću, no posebno mi je krivo što eto danas popodne radim pa mu ne mogu biti u sprovodu. Nedostajat će mi taj mali obični čovjek vještih ruku, nekadašnji majstor iz TANG-a a kasnije poljoprivrednik i dobar stručnjak za razne zanate s kojim sam s guštom nakon dobro obavljenog posla znao popiti rakijicu ili pivo. Zadnji posao kojeg smo zajedno radili bilo je postavljanje kuhinjskih elemenata u našoj kući. Ovih dana je preminuo i jedan poznati novogradiški poduzetnik u četrdesetim godinama (samo se srušio)ovih dana i više se niti s njim neću onako u prolazu moći srdačno pozdraviti. Kao da nam svaki susret može biti i posljednji, o tome uopće ne razmišljamo. Uvijek u proljeće kad se bude razni oblici života u prirodi, kao da se odvija i nemilosrdni proces odumiranja svih živih bića koja su posustala i klonula u okrutnoj borbi za preživljavanje. Neću kao neka baba kukati, ali doista sada je već tako zamjetno da najviše starijih i bolesnih osoba umire baš na ovom prijelazu prema ljepšem vremenu. Nisam nekakav poseban hedonist, ali u životu bi trebalo uživati dok se može (ali umjereno i bez nepotrebnog pretjerivanja). Cinično mi je i sarkastično kada nekom smišljaju hvalospjeve tek kad umre. Dok je živ ne poštuju ga dovoljno, a kad umre onda se natječu u superlativima. Moj pokojni djed Franja je znao reći: „Poštuj ti mene dok sam živ“, i bio je baš u pravu, no niti tada to okolina nije baš razumjela, pa tako djecu i unuke nije viđao onoliko često koliko je želio. Nisu imali vremena valjda, a dida je toliko lijepo o njima pričao, kao i gospodin Stanko o svojim anđelčićima koji su mu bili najdraži na svijetu. Mir im i spokoj ostaju mi u dragoj uspomeni.
Post je objavljen 03.04.2007. u 14:15 sati.