...To me zbunilo pa se obratih Gospodinu: "Kada sam onda u tebe uzvjerovao da bih te slijedio, ti si rekao da ćeš uvijek biti sa mnom. Zašto si me napustio kada sam te očajnički trebao?" Gospodin uze moju ruku: "Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog, naročito ne u vremenima straha i nevolje. Tamo gdje vidiš samo jedan trag, budi siguran: TADA SAM TE NOSIO!"
U nedjelju:
Sjedila sam pred kućicom. Na suncu. Zatvorila sam oči.
Pas se ugnijezdio u mom krilu i on je zatvorio oči.
Tako smo nas dvoje sjedili u apsolutnoj tišini i spokoju.
Onda sam otvorila oči i vidjela ptice kako se igraju lovice. Oko bora.
Opet sam ih opet zatvorila i slušala ptice kako pjevaju pjesmu životu.
I u jednom mi je trenutku došla, ničim izazvana, slijedeća misao :
"Ja sada letim na krilima anđela".
I htjela bih da me netko zalijepi za krila anđela i da tako provedem ostatak života.
A kasnije, htjela bih sama biti anđeo pa da na svoja krila mogu staviti neko tužno
ljudsko biće i pružiti mu utjehu svojim prisustvom i svojom dobrotom.Istu utjehu
kakva je i meni bila pružena prošle nedjelje.
Post je objavljen 03.04.2007. u 08:24 sati.