03.04.2007., utorak
..tada sam te nosio...
...To me zbunilo pa se obratih Gospodinu: "Kada sam onda u tebe uzvjerovao da bih te slijedio, ti si rekao da ćeš uvijek biti sa mnom. Zašto si me napustio kada sam te očajnički trebao?" Gospodin uze moju ruku: "Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog, naročito ne u vremenima straha i nevolje. Tamo gdje vidiš samo jedan trag, budi siguran: TADA SAM TE NOSIO!"U nedjelju: Sjedila sam pred kućicom. Na suncu. Zatvorila sam oči. Pas se ugnijezdio u mom krilu i on je zatvorio oči. Tako smo nas dvoje sjedili u apsolutnoj tišini i spokoju. Onda sam otvorila oči i vidjela ptice kako se igraju lovice. Oko bora. Opet sam ih opet zatvorila i slušala ptice kako pjevaju pjesmu životu. I u jednom mi je trenutku došla, ničim izazvana, slijedeća misao : "Ja sada letim na krilima anđela". I htjela bih da me netko zalijepi za krila anđela i da tako provedem ostatak života. A kasnije, htjela bih sama biti anđeo pa da na svoja krila mogu staviti neko tužno ljudsko biće i pružiti mu utjehu svojim prisustvom i svojom dobrotom.Istu utjehu kakva je i meni bila pružena prošle nedjelje. |