(prethodni nastavak)
U trenutku kad je zakoračila na tu stubu, prvu od preostalih sedam, za Rose je vrijeme stalo.
Nestalo je stuba, litice, slapa ...nestalo je svega.
Bili su samo ona i Morpheus.
I bila je to opet ona noć, posljednja, pred polazak u neizvjesnost, pred polazak u zemlju sjenki.
I ljubili su se opet, strasno, nezasitno, očajnički, kao nesretni ljubavnici koji znaju da im je to posljednji put.
Roseino se tijelo izvijalo u luk dok ljubio ju je ...
Slatka je plima rasla i potpuno je preplavila. I kad je pomislila da je na vrhuncu plimnoga vala, shvatila je da to tek podnožje je ...
I penjala se sve višlje i višlje i tonula sve dublje ...
Poželjela je da ta moćna plima potraje zauvijek, da preplavi prošlost i budućnost, dane čekanja i neizvjesnosti, banalnost svakodnevice, strepnje i nemire, sumnje i kajanja ...
Nek' potop sve potopi, nek' plima nikad ne nestane u osjeci ...
Morpheus je gledao njezinu ružičastu put što sjajila je u polumraku ko ružičasti biser ...i oblinu boka ... i krivulju vrata, tako ranjivo izloženog njegovim poljupcima.
Čekala ga je, željela ga je.
A njegova je želja rasla, njezinom željom hraneći se.
Ljubio je, kroz vječnost, i smrtnice i božice ... no sad znao je da nikad ljubio nije ...
Samo uzimao je, no nije davao, nikad do tad.
A Rosei, koja mu se predavala tako potpuno, predao se bez ostatka, bez zadrške.
Moćan i vječan bog snova bio je, no sad bi dao i moć i vječnost za ovaj trenutak u kojem se Roseino tijelo pod njim izvija u luk, dok ljubi je.
Dok su im tijela stajala na hladnoj stubi, prvoj od posljednjih sedam, u podnožja stubišta, duše su im se srele i stopile u beskrajnom trenutku u kojem nije bilo ni njezine smrtnosti, ni njegove vječnosti, ni čekanja ni neizvjesnosti, ni strepnji ni nemira, ni sumnji ni kajanja.
Slap je i dalje padao duž litice, roseći njihova tijela, hladan se vjetar počeo dizati nad pustim hadskim poljem, huk Stixa postajao je sve glasniji ...
No Morpheus i Rose ništa od toga nisu vidjeli, ništa osjetili.
I ljubili su se, u duhu,opet. Strasno, nezasitno, očajnički, kao nesretni ljubavnici koji znaju da im je to posljednji put.
(nastavak slijedi)
Klimt: Kiss
Post je objavljen 26.03.2007. u 23:59 sati.