luka rajić, poduzetnik iz konjica koji je svoje bogatstvo počeo stjecati ranih devedesetih u sklopu genijalnog projekta pokojnog nadustavnog autoriteta o 200 bogatih hrvatskih obitelji, prodao je svoje mljekarsko carstvo i otišao u švicarsku, svoju novu domovinu. pametno. zašto da se tu nateže s onima koji neprestano nešto zanovijetaju oko toga kako su tu on i drugi stekli svoje bogatstvo. i ne samo da gnjave takvima, za rajića i društvo potpuno nezanimljivim, krajnje dosadnim temama, nego, eto, vidimo, planiraju uvesti i porez na kapitalnu dobit. pa nije luka valjda toliko nerazuman da to čeka, pa da na kraju još mora platiti i neki porez zemlji koju voli. čitam kako je profesor jurčić izračunao da bi samo na porezu od ovog posljednjeg rajićeva posla država inkasirala oko 400 milijuna kuna, što bi bilo dovoljno da se ukine participacija u zdravstvu. a da se još naplatio porez od prodaje plive, gdje su dioničari zaradili oko 12 milijardi kuna, moglo se odmah povećati plaće svih učitelja na pristojnu razinu. a što se rajića tiču ti učitelji, je li on možda kriv što su im plaće male, hoće li on možda voditi brigu o bolesnicima koji plaćaju participacije za svaki recept? tko im je kriv što se i oni devedesetih nisu našli u društvu odabranih, a mogli su, jer, eto, kako je on uspio, mlad i poduzetan, tako je uspjeti mogao svatko, zar ne? a sad se tu i premijer nešto kao ljuti na njega, pokazuje brigu za nacionalne interese, i uopće, svi su se nešto uznemirili, a zašto, zato što je on prodao svoje i otišao tamo gdje mu je ljepše i ugodnije.
Post je objavljen 26.03.2007. u 11:33 sati.