'Helen je rodila lijepo dijete' – tajni znak za pobunu
U pismu generala Mola stajalo je: ' Petnaestoga u četiri sata ujutro Helen je rodila lijepo dijete'. Bila je ovo šifrirana poruka, a dešifrirana poruka glasila bi ovako: 'Pobuna će početi 180500SRP1936 (18. srpnja 1936. u pet sati ujutro – po Athumanunhu) u Maroku. Garnizoni u Španjolskoj pobunit će se 19. srpnja, a ako to ne učine do S+72 (sedamdeset i dva sata nakon određenog sata pobune – po Athumanunhu), falangisti Alicantea pokreću oružanu akciju sami. No, pobunjenici su zaključili da u Madridu neće polučiti potrebite uspjehe, pa je odlučeno da falangisti i pobunjene postrojbe brane vojarne i čekaju pojačanje. Prema Madridu sa sjevera nastupat će u hodnoj koloni general Mola sa svojim vojnicima, general Goded u hodnoj koloni nastupat će sa svojim vojnicima sa sjeveroistoka, a general Franco sa svojim vojnicima prema Madridu nastupat će iz smjera juga. General Sanjurjo, zapovjednik svih kolona koje nastupaju prema Madridu trebao je zrakoplovom stići iz Portugala i spustiti se u Burgos gdje će preuzeti zapovijedanje i vodstvo pobune. Bio je to Plan kojim su prekaljeni 'rifski generali', iz marokanskih kampanja, predvođeni 'Rifskim lavom' željeli preuzeti zapovijedanje i vodstvo nad cijelom Španjolskom. Već 14. srpnja grad Madrid je bio u teškoj atmosferi napetosti koja je poprimala sve opasniji tijek događaja. Naime, prvo su na Istočnom groblju Madrida mnogobrojni socijalisti, komunisti i pripadnici Jurišne straže stisnutim šakama prislonjenim uz glavu odavali počast i posljednji pozdrav lijesu koji je bio prekriven crvenom zastavom, a samo nekoliko sati nakon toga mnogobrojno mnoštvo okružilo je lijes koji se spuštao u grob uz podizanje ruku na fašistički pozdrav. Ta dva pogreba bila su posljednje političke manifestacije i najavile su predvečerje krvavog građanskog rata koji će uskoro planuti snažnim požarom. U španjolskom Maroku pobuna je započela u gradu Malilli, najistočnijem gradu i povijesno najvažnijem u cijelom španjolskom osvajačkom pothvatu, bez obzira što je glavni grad tog španjolskog protektorata bio zapravo grad Tetuan. Pobuna u Maroku tako je počela jedan dan prije dogovorenog, a proveli su je pobunjeni časnici i falangisti pod vodstvom topografskog pukovnika Daria Gazape. No, među falangistima bio je jedan izdajnik Alvaro Gonzalez koji je o svemu izvijestio generala Romeralesa i zapovjednika lokalne Civilne straže poručnika Juana Zaro. Tako je poručnik Zaro s vojnicima odanim Republiki i pripadnicima Civline straže opkolio zgradu u kojoj su se nalazili časnici pobunjenici. Pukovnik Gazapa u pomoć je telefonski pozvao postrojbu Legije stranaca iz Malille. Kad su legionari stigli poručnik Zaro je odustao i predao se legionarima. Sada je pukovnik Gazapa krenuo u ured generala Romeralesa i upao u njegov ured naoružan te ga je prisilio da se preda. Do večeri toga dana sve javne zgrade u Malilli bile su u rukama pobunjenika, a iznenađeni Republikanci i neke druge ljevičarske stranke pružale su tek neznatan otpor jer nisu imali oružja. Gotovo na sličan način pobunu su u gradu Tetuan proveo je pukovnik Eduardo Saenz de Buraga, a u gradu Ceuta pukovnik Yagüe. Ujutro 18. srpnja započela je pobuna i u samoj Španjolskoj u Madridu. Vlada Republikanaca najprije je pokušala pobunu ugušiti ustavnim mjerama, a prema marokanskom gradu Algeciras iz Cartagene zaplovio je razarač Churruca, te topovnjača Dato koja je poslana prema gradu Ceuta. Istodobno Republici lojalni časnici i ljevičarski vođe tražili su da se naoružaju svi lojalni sindikalisti i radnici, ali je to vlada energično odbila. Ulice Madrida brzo su se napunile ogorčenim radnicima koji su transparentima tražili oružje kako bi se suprotstavili pobunjenicima. General Pozas zapovjednik Civilne straže i general Miaja zapovjednik 1. pješačke pukovnije koja je bila u vojarni Madrida stavili su se odmah na raspolaganje Republici, a malo iza njih lojalnost je iskazao i general Nunez de Prado zapovjednik zrakoplovstva. Tako su sada u samom Madridu Republikanci imali oko 7000 časnika i vojnika, te oko 6000 pripadnika Civilne straže, Jurišne straže i karabinjera koji su iskazali lojalnost. Moral pobunjenika u Madridu 18. srpnja bio je vrlo nizak, a pobuna se izjalovila i krenula navrat-nanos. Slijedeći primjer vlade u Madridu, zabrana podijele oružja radnicima i lojalnim građanima Republike, mnogi Republikanci zapravo su pogodovali u drugim mjestima Španjolske samo pobunjenicima. Malo pomalo pobune koje su izbijale u garnizonima potpomognute falangistima i većim dijelom pripadnika Civilne straže sada su ozbiljno ugrozile opstanak Republike. Otpor pobunjenicima pružili su lojalni časnici i pripadnici Jurišne straže, te pripadnici socijalističkih, komunističkih i anarhističkih milicija. (Milicija su poluvojni naoružani sastavi tih stranaka – po Athumanunhu). Pobuna se brzo širila cijelom Španjolskom i ubrzo se slobodoumna Španjolska našla u smrtnom hropcu.
Post je objavljen 18.03.2007. u 19:09 sati.