Pregled posta

Gdje je nestalo rekreativno bavljenje sportom?

Ranih osamdesetih bila sam dijete prosječne visine ,eksplozivnih mišića ,dobre motorike.Tada u osnovnoj školi trenirala sam košarku i rukomet ,igrala za školu i bila užasno ponosna i važna.Trenerica je bila profesorica tjelesnog odgoja koja nas je obavjestila sa će iz "Cibone"doći profesionalni trener odabrati kandidate za Ciboninu školu košarke.Izabrana sam trenirala naporno sva puta dnevno,stekla izvrsnu kondiciju naučila "finte"redovno odlazila subotom u "Dom sportova" na tekme i bila sva važna kada su nas klinke pustili kroz ulaz za sportaše jer smo imale karticu kluba i kada su nas famozna generacija Dražena Petrovića ,Andre Knege ,Mihovila Nakića idr. prepoznali kao klinke iz kluba.
Svaka priča ima svoj kraj ,naravno poželjeli bi da je i ova bajka nažalost desila se sasvim suprotna

Razglabati koliko je to nepedagoški i neprofesionalno danas dvadeset i više godina nakon samo čina nema

Doživjela sam to kao osobni neuspjeh,neuspjeh a davala sam sve od sebe.Od tog dana košarku u dvrani nisam više zaigrala ne zato što nisam htjela već zato jer nisam imala gdje.

Zašto danas i ovdje pričam davno proživljenom događaj.

Pričam ga radi "nekih novih klinaca "kojima je za bavljenje sportom u današnje vrijeme potreban uglavnom novac.Zašto?

Zato što rekreativno bavljenje sportom u Hrvatskoj ne postoji ili ga ima puno premalo.Želi li vam dijete zaigrati rukomet , košarku ,o tenisu da ne govorimo ,a nije posebno nadareno suočit ćete se s istim problemom kao i moja generacija tih ranih osamdesetih.Dijete će krenuti s treninzima ,trenirat će tijekom osnovne možda čak i srednje škole a onda kako se "piramida nadarenosti "prema vrhu sužava tako će i ono "ostati na ulici".Ono što će mu se nuditi je eventualno bavljenje borilačkim vještinama iako se i članstvo u većini klubova plaća.
Jer....
Školske su dvorane zatvorene.Zatvorene osim za propisani program koji se provodi tijekom nastave za školsku djecu.Izvanastavne aktivnosti velikoj većini roditelja predstavljaju financijski izdatak koji će budimo realni rijetko tko moći priuštiti svome djetetu.Ili će se žrtvovati doslovce otkidajući od "korice kruha".
Ne vjerujem da nadležni nemaju apsolutno sluha ,ne vjerujem da ne postoji način da se vrata školskih dvorana otvore vikednima,praznicima i ponude sportske sadržaje, ne vjeruje mda su potrebna znatna sredstva za obnovu zapuštenih školskih igrališta.Potrebna je samo dobra volja.
On što će naša djeca naučiti kroz bavljenje sportom svakako je znatno više nego čisto trčkaranje za loptom.Baveći se sportom gradit će se kao osobe ,baveći se sportom neće ramišljati o paklu droge koja je na svakom koraku,bavljenje sportom izgradit će kvalitetne ljude .
O generaciji srednje dobi ili umirovljenika nažalost nesmijem ni pomisliti ono što nude wellnes centri ,nije baš za svaki džep.

Ovih sam dana surfajući po netu pokušala odabrati fitnees centar shvatila da je web stranica o istima malo cijene su različite ovisno o konkretno u Zagrebu lokaciji i "razvikanosti" i popularnosti određenog kluba.Vjerujte mi meni je najmanje važno da li ću znojeći se tijekom treninga gledati Renatu S. ili Seve ,štoviše takva ću mjesta rado izbjeći .Ono što mi je svakako važno je :
-da je grupa za trening definirana brojem članova /ica(ne želim da mi netko skače po glavi ili da ja to činim drugom)
-važno mi je svakako i da je prostor u kojem radim čist i prozračan (vjerujte mi jedan je centar smješten u podrumu)
-važna mi je stručnost trenera jer ne želim da aerobni trening ili pilates odrađujem s bivšom neuspjelom jazz dance plesačicom čiju smo guzu vidjeli na biku u B.B showu a koja danas vodi jedan od najskupljih pilates centara u Zagrebu (cijena mjesečne članarine za vježbanje dva puta tjedno je 480 kn)
-i garderoba u kojoj ću oblačiti sportsku opremu takoer mi je važna jer ne želim razmišljati hoću li odjeću ostavljati na podu i hoću li poslije treninga uzaludno tražiti novčanik koji je otšetao u nepoznatom smjeru
-o sanitarnom čvoru netrebam ni govoriti je kažu ljudi"kakva je kuhinja i wc,takva je i gazadrica kuće"

Zašto sam okupirana traženjem prostora ,zato drage i dragi moji jer je ovaj moj osobni kućni trening vašoj današnjoj urednici postao premalo .Želim raditi više ,želim trenera koji će nači način da iz mene izvuće maksimum.Kondicija je u znatno boljem stanju nego prije 38 dana a znamo jako dobro da ćemo kretanjem i našim načinom reducirane prehrane tijelo dovesti u željeni izgled i formu.