Marketing
Falling forever
Ja cu padati zauvijek sve dublje. Kao da ronim u more u kojemu ne poznajem nit mogu naći istinu. ŠTo dublje idem to je mračnije.. I dok padam tako, osjećam kako slabim polako.
A vrijeme, vrijeme mi je postalo najveći protivnik, padam zauvijek. Padam zauvijek i tražim dno. Da napokonsaznam istinu, živim li da umrem ili umirem jer sam živio, kako god bilo, oboje se svodi na smrt kao smisao, a ja sam slomljen. i padam dublje!
Vrijeme, pokalazlo se je. Shvatio sam koliko slika kroz glavu prolazi mi, i koliko sam doista sjeban. Ni sam nikada znao, koliko sam toga proživio.
Padam zauvijek, padam i ne znam kada ću prestati padati, topim se u svome moru, sranja i emocija.
Sjedio sam i pisao pjesme, napisao sam ih par i shvatio sam, da je toliko toga u meni, što me tjera da ispišem se. Gledam se i sjetim se kakav sam bio, shvatio sam koliko godina nisam iskoristio, shvatio sam koliko sam u životu grešaka učini. Sada je kasno jer mjenjati ne možeš ono što se je dogodilo..
Nitko neće biti kažnjen za nepravdu koju sam doživio, nitko neće biti kažnjen za moje slomljeno srce...
U ovoj boli i tragediji kojom sam se okružio, opjsjednut sam ljepotom i nježnošću, ljubavi... Samo zato jer u to jedino još vjerujem.
Izgubio sam vjeru u sve što mi drugi ponude.. Mislio sam da je gotovo ali dogodilo se je kao i uvijek. Razlog da poživiš dan, da preživiš ovaj pakao.. I kada misliš da je napokon sve u redu, shvatiš da je život samo hrpa sranja.
Ne gledaj me više nikada, ne gledaj u moje oči.. Kažu mi da krije se tuga u njima, pa zar moja maska nikada nije dovoljno dobra, oči moram skiriti, nekako ubiti u njima tugu.. Ako je ima. Jer ja je ne vidim, ja sebe vdim kao tugu...
Tužan sam.. Možda ovo blacken the angel je trebalo sad blacken the angel... ma ne, i ovako je ok.
Tražim djetinjstvo... U svome sječanju.. I svaki puta kada ga se sjetim, suza mi krene.. Svaki puta kada ipomislim na to, ubijem se, ubijem sve u sebi. sjednem i zaplačem, tresem se. Boli me...
Poželim biti još jednom dijete, ispraviti neke stvari, mnogo toga proživjeti uz druge, druge ljude...
U normalnome okruženju, daleko od krvi, vrištanja i alkohola...
Doživjeti božić s sretnom obitelji, toplim mekim zagrljajem punim ljubavi...No kako bi Poe-a rekao: NIKAD VIŠE.
Možda nikada ne bi izgubio vjeru u boga, možda nikada ne bi bilo tako kako je bilo, moj životni put. Da nisi ti otišao..
Jer kada sam već shvatio da si ti jedina osoba kojoj sam mogao vjerovati da me neće povrijediti ti si umro..
Možda bog i postoji, ali ako postoji mrzim ga svim svojim bičem.
Mrzim svaku česticu sebe koju je on (ako je) stvorio.
Kada sam pomislio da znam što radim, dok si ti samo živio svoj život..
Umirao si. Da sam bar ja to onda znao, da si ti to znao. Da je itko znao... A ako ima boga, on je to trebao znati, proklet bio...
I dan danas nedostaješ mi, moj vječni prijatelju.
Jedino što je u meni ostalo pozitivno, što nitko nije uspio istjerati, ubiti, slomiti.. Bar ne zauvijek. Bilo je faza i trenutaka, ali na kraju ja sam uvijek ja. Ljubav... Toiko padova, toliko suza, krvi i iznevjerenja. Ali svaka ljubav nosi nešto lijepo pa i kada prekine ona ostaje lijepo bolno sjećanje.
Nitko ne može ubiti ljubav u meni.. I eto.. Jedino u što vjerujem i čemu se nadam da će biti sa mnom zauvijek. LJubav..
Padam zauvijek
Godinama sam trpio
Udarce i nasilje
Deranje i plašenje
Suze i vrištanje dok nitko ne čuje
I skrivao svoje slabosti
Sakrio srce da ga nitko ne povrijedi
Polako sam počeo padati
Lovio sam ruke onih kojima sam vjerovao
Ali oni su se samo izmaknuli
O, o vrijeme me dohvatilo
I ja padam zauvijek!
Padam zauvijek i sjetim se
Koliko boli je bilo kada sam bio najmanji
Kada je svijet bio za mene veliki
I možda još i lijepi san
Kada sam sanjao
O svijetu koji sada prezirem.
Suze sam skrio
Dok me niste gledali
A muško sam oduvijek trebao biti
Ali to mi niste dopustili
Slomili ste u meni sve
Samo bol je ostala
Ostala da prati me
Oblikuje me u ono što postalo je
Postalo dio mene koji ubija
Ubija dok sjetim se
Koliko boli iza mene ostaje
Smrti i krvi koliko iza mene je
Ja padam dublje!
Vrijeme ubilo me je
Sada znam, osjetim sve
Sada znam da daleko sam dogurao
Jer vrijeme me zaobišlo
Ja sam na mjestu stajao a ono je prolazilo
Tražio sam istinu
Istina ne postoji i ja padam
Padam dublje i tražim se
Ruke da me spase sada su previsoko za mene
A suze i dalje, nisu napustile me.
Ljubavi kada sjetim se
Kako sam vjerovao da spasiti će me
A ljubav uvijek je bila tu kada sam je trebao imati
Moje srce znalo je voljeti
Ali znalo je boljeti
I ljubavi sam vjerovao
Jer sam se u njoj dobro osjećao
Ali otišlo je i to
Otišlo je kao i djetinjstvo
Djetinjstvo bez ljubavi
Ja sam nastavio padati
Djetinjstvo krvavih ruka provedeno
Ja san nastavio krvariti
Ja sam padao i padam još
Život nikada nije bio dobar, uvijek je loš.
Vrijeme me ubilo
Vrijeme me dovelo da shvatim sve
Ja sam samo jedan od rijetkih
Koji moraju prestati
Život živjeti s prošlosti
Ja sam čovjek bez prošlosti
Padam, padam i vrištim od boli sve
Koja tako prokleto reže me
Plačem i nitko me ne čuje jer duboko sam
I dublje sve
Padam, padam otkad izgubio sam se
Izgubio sam što sam htio
Snove sam ostavio u boci alkohola
Noći pune tuge i bola
Krvave ruke zbog srca moga..
Padam dublje!
Pao sam već toliko duboko
Svijetlo u tami vidio sam
Ali svaki puta kada prema njemu krenem
Ugasi se i u tami ostavi me
Ostavi me, ostavi
Ne želim se spasiti!
Padam i padati ću
Neću pokušati izaći
Padam sve dublje i umrijeti ću
Umrijeti s osmijehom na licu
Umrijeti ću na dnu
Gdje hladno je
Gdje bol ubija emocije
Padnem li napokon na dno
Kraj je za mene tu
Padnem li napokon, nestat ću
I nikada vratiti se
Ne želim biti slomljen opet
Pasti ću, proklet bio život ako ne umrem više
Jer svaki dan sve mi se manje diše
Proklet bio život ako ne mogu izgubiti se
Proklet bio život koji živim ja
Proklet bio život, prokleti bili svi, koji ste me uništili!
Post je objavljen 13.03.2007. u 15:34 sati.