Ljudi moji, veeliki vam vatreni pozdrav! Današnji post posvećujem jednoj veoma hrabroj i čvrstoj osobi koja je meni, kao i cjelom razredu zamjena za starce u vrijeme škole! Naravno naša razrednica Ivančica Šebalj, koja odl(u)ično radi svoj posao, te naravno ima najbolju generaciju ikad, nas jedine jedinstvene 8.c... Razlog ovog posta nije taj što nam je jučer, pod satom HJ, isprintala Plavetićev i Rajkovićev post (mix) koji vrijeđa nju, jednu studenticu i žensku iz našeg razreda te opisuje tipičan tinejđerski život tražeći od nas da pronađemo gramatičke pogreške kojih je btw. bilo pun...kufer!Saznala sam kako se gramatički pravilno piše jedna psovka...ako vas zanima gdje sam je pronašla, vjerujte bolje da ne znate! Razlog je što mi nju zbilja volimo, prvenstveno ja! Ipak je ovo moj blog i imam pravo pisati što god hoću! I nije razlog to šta sam se pobojala što bi sve mogla naći na mome blogu te reći mojoj mami!Valjda neće... Više ne psujem nikada u životu, i promijenit ću ambicije, obećajem, ipak smo u korizmi a kako sam veeliki katolik...ima vremena. .... da ne duljim...i da ne ispadne da će cijeli razred morati prepisivati ovaj tekstić izreći ću što god kraće mogu par mišljenja i očito ih podjeliti s cijelom školom..Nitko nije očekivao da je naša raska blogerica koja potajno čita naše muke i probleme. I ironično je da je to počela raditi kada smo par mojih frendova ja i napravili blog. Tako da je vjerna obožavateljica otpočetka!Ajoj, valjda ne zna pedagogica...Svi koji me poznaju dobro znaju da mrzim kada netko za divlje ponašanje osmaša krivi pubertet. Samo je pubertet kriv, kao da samo dvolične osobe.Hormoni divljaju i manipuliraju nama pet godina, a mi nismo toga ni svjesni neznamo procjeniti neke situacije, i zbog toga ne smijemo van sa bratićima bla bla bla!Ali ljudi (vi iznad 29) dajte shvatite da smo mi obična djeca koja nisu bila svjesna što otkriva internet i da bi npr. nastavnici mogli čitati blogove i koja ne znaju što je to život jer smo, ponavljam, djeca i jer sve to tek sad otkrivamo...E pa draga razrednice, pošto sada čitate djelić naših misli, skidamo vam kapu i otvaramo srce u nadi da ćete nam, kada bude sat pisanja zadačnica pogledati kroz prste zbog kojeg zareza, ili možda dva.....e da, ostavite koji komentar biti će nam drago!!!!
Post je objavljen 10.03.2007. u 18:44 sati.