Hrana siromaha postaje hrana bogatih, ali i obratno.
U danas preovlađujućoj modi da se obožava i skupo plaća ono što se nekoć smatralo prostom pučkom nelijepom hranom, svatko će spomenuti one stereotipe kako i bogatuni danas papaju crni kruh da ne bi badava sjedili tamo gdje im trebaju osvježivači zraka i da su na cijeni crvljive jabuke i smeđi cukar. Dobro, to svatko znade.
Htio bih ukazati da ukusi ne moraju uvijek ići u smjeru od “hrane sirotih koju danas jedu bogati”, već i obratno.
....
/.../
Čak i ona “klasika“, to jest “Trikolore” izum je novoga doba, potkraj XIX stoljeća je stanoviti Esposito želio učiniti čast kralju Umbertu ali prije svega kraljici Margheriti napravio “fil” od svježe bazilike, svježe rajčice i kravljeg sira koji liči na mozzarellu i mnogi ga tako i zovu, ali ima neko drugo ime kojim neću zamarati čitatelje, jer je poznavanje tog imena jednako potrebno kao kotači rajčici kako reče autor onog rječnika u Crnoj Guji. Danas se i ta napolitanska pizza izopačila do te mjere da se stavljaju inćuni. (Koji su doduše siromaški jeftini, ali samo ako se naprave u domaćoj radinosti. ) Sve drugo što se po pizzi stavlja – osim čokolade što je po legendi radio Mick Jagger – jest samo igra pokvarenog telefona, čemu su skloni australski i kanadski picamejkeri... (Prosim lepo, ne spominjite mi ananas i kvark, jer je to dijeta za toplice, za one što su im jetra od šnapsa propala.)
Danas gotovo nitko neće staviti svježu baziliku na pizzu, čak ni onda kad je ima pri ruci, jer zapanjujuće mnogo ljudi uopće ne podnosi taj začin. Gle čuda, niti muhe ga ne podnose... Većina će radije posuti izvjetreli origano.
/../
E sad, idemo na obrat. Što je to hrana bogatuna a da je vremenom postala raširena posvuda, i među siromasima, pa se nalazi i pod odrednicom “Street food”?
Pirog! Ili - piroške.
To je jelo sa carskog stola. Ne samo to, već se to jelo samo za blagdane i kad se nešto slavilo. I samo ime kaže: na ruskom “pir” znači gozba...
Ostatak ------> ovdje.
Post je objavljen 10.03.2007. u 02:46 sati.