U zadnje vrijeme postajem paranoičan. Ili se krećem u paranoičnom okruženju. Nekoć su mi neke stvari donosile veselje, a sada mi postaju tlaka. Nekad dobri prijatelji postaše ulizice ljudi koji me previše živciraju. Zar je to jedini način za uspjeh? Uvući se u guzicu čovijeku koji ti može pomoći u karijeri? To se kvalificira kao normalno ponašanje punoljetnih osoba?! Neka hvala, roditelji su me uvijek učili da budem samostalan i odgovoran. I da ne vjerujem strancima. A ni Grcima kad darove nose.
I šta sad? Cijela moja okolina prodala je guzu za 30 srebrnjaka, a ja ostadoh popišan. I po prvi put preispitujem svoje ideale. Ideale....HAHAHAHAHAHA....kako to gordo zvuči.....
