Mogla bih Vam večeras nizati riječi,
A tako malo reći...
Tako teško objasniti kako se zaista osjećam...
Mogla bih upotrijebiti otrcane fraze,
Ali nismo li već svi oglušili na njih?!
Barem u situacijama kada se radi o nama samima...
Jer drugome je uvijek lakše dati savjet,
I sagledati priču objektivno...
A naša priča nama je uvijek posebna...
Drugačija...
Često bi rekli kompliciranija...
Da, zaista se čini kako ponekada previše kompliciramo,
A opet ponekada volim to...
Preispitivati sebe
I stavljati različite nastavke svojim slikama...
Nasmiješiti se...
Ili pustiti suzu...
Prepustiti se mislima...
Iako znam koliko u nekim trenutcima mogu biti kobne...
Da...
A prepustiti se
I ne razmišljati i o ostalim preprekama
Također zvuči tako jednostavno i lijepo,
A opet...
Uvjerena sam kako malo ljudi to može...
ili možda nitko...
Barem u potpunosti...
Evo i sada dok bacam na papir različite fraze,
Sa smislom ili bez...
Unatoč poslu i brojnim obvezama koje si ponekada stavljam na vrat,
uz glasnu melodiju u pozadini...
Kako upravo ne bih razmišljala o ničemu
Prolaze mi misli kroz glavu...
Misli o njemu...
Nama...
Čini se kako su prečesto prelukave...
Zaskoče me u trenu kada im se najmanje nadam...
I nimalo ne očekujem...
I puštam ih...
Barem na još koji trenutak...
Da me vrate u pojedine slike...
Post je objavljen 06.03.2007. u 19:07 sati.