Nikad nisam napustila tvoj zagrljaj... Tijelom smo ponovo tako daleko, a opet znam... Nikad nisi napustio moj zagrljaj, anđele... Ponovo u svom malom svijetu, drhtavi plamen svijeće osvjetljava mi tvoju sliku... Tješi me već sam pogled na taj voljeni lik... Daje mi osjećaj nekog neopisivog mira...
Nikad nisam napustila tvoj zagrljaj... Negdje duboko u sebi još uvijek te čvrsto držim u zagrljaju... Moj anđeo sanja... Pratim ritam tvog disanja i slušam otkucaje naših srdaca jedno do drugog... Poprimaju isti ritam, postaju jedno... Njihov zvukovi sad se isprepliću u savršenoj harmoniji... Moj anđeo sanja, držeći me čvrsto u naručju... A ja i ne želim nikud ići, želim zauvijek ostati u toj toplini, sigurnosti i miru... Dopuštaš mi da budem čuvarica tvojih snova... A ja te promatram, nježno, upijajući svaki detalj, svaki trenutak... Oči mi se sklapaju, postaju teške, poželim odlutati s tobom u livadu Snova, no ostajem budna ne želeći propustiti nijedan trenutak s tobom... Želim zauvijek ovako paziti na tebe... Lice ti je tako spokojno u snu... Na usnama ti ostaje smiješak... Sanjaš li nešto lijepo, anđele??? Kosa ti je počela dobivati malene kovrčice i poželim da te ponovo svega raščupam... Poželim ti dati milijun poljubaca u te usnule usne i oči... A ne usudim se, ne želim te probuditi... Moj anđeo sanja u mom naručju.
I kako da ne osjećam mir kad je sve ono meni najmilije na svijetu tu, u mom zagrljaju??? Kako da ne osjećam potpunu sreću??? Ponovo bdijem nad tvojim snovima, anđele, no ovaj put i tijelom uz tebe...
I još sad, iako si tako daleko, čujem otkucaje tvog srca, osjećam tvoj dah na svojoj koži, tvoju toplinu i nježnost tvoje kože... Nikad nisam napustila tvoj zagrljaj...
Kao da je prošla vječnost od tad, a ne tek jedan dan. Toliko se toga dogodilo... Jedna ljubav još je veća, prošli smo neke nove izazove i shvatili da sve možemo prevladati zajedno...
Ne mogu ti reći da nisam zbunjena, da me sve ne plaši... Ali istodobno, nikad nisam bila sigurnija u jedno- s tobom, jedini, želim provesti ostatak tog kratkog vremena zvanog moj život i još cijelu vječnost naon toga... Nikad neću prestati voljeti te... Nikad...
I postali smo svjesni još jednog obećanja, obećanja kojeg smo si dali... Obećali smo jedno drugom ljubav do vječnosti, i to je obećanje koje ću svim svojim srcem i snagom ostvarivati iz dana u dan...
Jedino što nosim iz ovog dana u sutra samo je moja ljubav za tebe... I to se nikad neće promijeniti... Volim te vječno.
Noćas ću ponovo potražiti svijet Snova, možda te pronađem ponovo ondje... Nježno ću ti dati jedan poljubac... I šapnuti ti tiho da nikad ni nisam i ne želim napustiti tvoj zagrljaj...
Post je objavljen 05.03.2007. u 23:19 sati.