Marketing
Leptiri zamahuju krilima na jednom kraju svijeta, a naprave kaos na drugom, O „proljetnom“ danu, O Direktu, O strahu, A između redaka o onom što se ne spominje u redovima…
...................................................................
Nešto što mi tu i tamo padne na pamet. Više tu nego tamo...
Sjećam se kad si mi rekla: „Ima nas raznih.“
Sjećam se gdje smo bile i što si imala obučeno. Sjećam se izraza na tvom licu.
Sjećam se i koliko blizu tebi sam se osjećala u tom momentu.
Nisam imala nikoga, a svi su se lažno nudili da su tu. Ovakve rečenice došle su mi kao mala tanka slamka za koju bi se uhvatila i pustila da mi se odjeća bar na tren osuši od govana u kojima sam plivala i gušila se.
Više se gušila nego plivala.
Mjesecima nepodnošljiva, danima s fake smileom na usnama. Da sam ti, shvatila bih to kao nedostatak poštovanja. Zaslužila si bolju osobu kraj sebe.
Zaslužuješ i sad.
………………………………………………………………...........
Dan je bio kao stvoren za šetnju po Jarunu i gađanje labudova u glavu kamenom.
Na kraju je ipak bio stvoren za izležavanje u krevetu, začinjeno VALJDA JEDINOM epizodom DIREKT-a od koje mi se riga.
Suza u oku, daljinski u ruci, prst na crvenom gumbu, a živci na igranki „koliko ćeš izdržati prije nego ga ugasiš?“.
Pričali su o prekidima.
Bili su taaaako pomireni sa svime. Neki su glumili, neki su bili uvjereni da ne glume, a neki su ipak bili rehabilitirani i vidno otupljeni.
BILI SU ONO ŠTO SU MNOGI POSTALI I ŠTO JA NIKAD NE ŽELIM BITI.
No sve je krasio taj jedan čak i lažno patetičan ton već tisuću puta ispričane priče. Jadno. Ne želim biti nečija ispričana priča.
Ne želim da se uz mene vežu riječi tipa…
***“jednostavno nije išlo“.
Nisam nečije
***„samo još jedno iskustvo“ ili
***„naučena lekcija“…
Jebemti, kad to vidim i čujem želudac radi četverostruku aksl. Radije me se uopće nemojte sjećati, nego da vežete makar i jedno od navedenog uz mene. Ako ste u stanju to napraviti, ne znate me, niste me nikad ni znali.
A oprostit ćete, onda me niste niti voljeli.
Nebitno, zar ne?
I TAKO MI JE PUN KURAC ONIH KOJI SU ME JEBALI ZATO ŠTO SU ME VOLJELI.
DAJ MOLIM TE, SJAŠIMO SVI KOLEKTIVNO S TIM SRANJEM.
………………………………………………................................................
U pomoć će doći neki stari ljudi… Neki koji znaju da se ono što je dobro ne mora mijenjati.
Neki koji ne padaju na parolice iz jeftinih časopisa i knjiga za samopomoć „283 načina kAko biti zadovoljan“ o tome koliko je točno promjena KORISNA.
Bacam jedno kalorično govno na to.
Mala drago mi je da si opet tu, pa makar i na tren…
Ti si vanilija pored moje čokolade, ti si crnka pored ove dvije plavuše
Ti si moj Clyde- ako sam ja Bonnie…
Mi smo Keith i Mick…ti si prekrasan glas na moje note…
„Jedan i jedan nisu 2 samo u našoj grupi, ko da smo glupi…“
……………………………………………………….................................
O strahu…
O tome ovaj put ništa, jer ja nikad nisam bila bojažljiva.
Glumila možda jesam. Ali sigurno s višim ciljem.
Strah ćemo ostaviti onima koji se boje. Neka oni onda igraju na ziher.
……………………………………………………………
U JEBADI,
SEKRETA.
nx.
Post je objavljen 05.03.2007. u 19:18 sati.