Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/changeme

Marketing

kuDa?!

U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu.
Samo izbroji i začepi pravu rupu – to je lako,
Kod nas bit sna
lažljiv je zajebat zakon,
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena,
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku,
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice
Dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode
Dok ispravljaju netočne navode.
A na ulice su izašle curice
Naše mlade snaše u lov na nogometaše,
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata
auta od faca velikog formata.
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi,
U glavama im plinovi, invalidi
Sve šta vridi dâ in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel.
Svi Hrvatine a svaki skače
ko klokan
Čim čuje Cecu il´neki hit turbo-folka,
Tu nema sriće sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života samo svota
Nema snova samo lova
Otrovnija od otrova šporka od šporkih poslova.
A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive,
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja blago-sranja
al´nema više vizionara, legionara, revolucionara
bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
sve ih je tribalo u ludare, umobolnice,
prije nego sjebaše bolnice i tvornice.
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan al´se ne dan,
Nisan gladan ni žedan,
Krpin se iz tjedna u tjedan.
I teško je nama šta bi tili bit ljudi,
parimo nenormalni –ludi.
Al´smo oni šta se bore i kad je najgore,
Dio smo faune i flore imamo ljubavi more,
To nam ne mogu otet,
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše šta guše
gustom maglom lošeg emotivnog naboja
na plemenskom su stupnju razvoja.
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
I nema digniteta, nema poštenja
Očenaši, Zdravomarije su cijena oproštenja.
I nema općeg dobra samo vlastita torba
I dupe kriminalci a svi šute papci
Suci, fratri, policajci jer su rođaci u istoj stranci, ista banda.
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana!!

HEROJI!
NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI
SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ!!

Post je objavljen 04.03.2007. u 18:23 sati.