Doduše stare su...ali volim ih
evo par o vremenu i prolaznosti...
NO.1
Teče polako, tiho
Nečujno, nevidljivo teče
Tražiš povrat. Nema ga.
Ono je otišlo nepovratno
Ostaješ sam, nepostojan.
Ono i dalje teče, teče i teče
Prolazi bez tebe to glupo prolazno vrijeme
NO.2
Jesi li kad razmišljao o vremenu?
Ono prolazi i nije ga briga za posljedice i uzroke.
Samo teče…….
A mi ljudi smo elementi koji ne posvećuju dovoljno pažnje toj naizgled
Nevažnoj prolaznosti…
Sat, minuta, sekunda
Utapamo se u dosadi ne shvačajući da je vrijeme bitno za svaku promjenu…za sve
neke misaone i izgubljene pjesme...
NO.1
Sama
Kiša je bezbrižno lupkala
Po prozoru školske učionice
Sjedila sam tu
Okružena prijateljima,
A bila sam daleko…
Sama, sa mutnim lupkanjem jesenje kiše
U nekoj lokvi sreće
NO.2
Cvijeće
Tiho je šaputao vjetar
Tiho je plakala kiša
Bila je tiha tišina u jednom jesenjem danu
Bilo je mrtvo zadnje crveno cvijeće
U sivoj, hladnoj jesenjoj magli
i jedna moja misao koju malo ljudi shvaća: Suludost ljubavi
učiniše ih svjetlostima neba......
Post je objavljen 27.02.2007. u 20:14 sati.