presudilo srbiji na međunarodnom sudu pravde u haagu. godinama su suci razmatrali slučaj, ocjenjivali dokaze, savjetovali se i mudrovali, a onda odlučili da srbija nije odgovorna za genocid u bosni i hercegovini. i kako sad ocijeniti takvu presudu nego kao neshvatljivu nepravdu prema nedužnim žrtvama i kao prezir prema patnjama kroz koje su ti ljudi prošli. tvrditi da je za genocid u srebrenici odgovorna isključivo vojska bosanskih srba, koja je navodno djelovala neovisno o vladi u beogradu te da se on zbog toga ne može pripisati državnim tijelima srbije, predstavlja neprihvatljivu amnestiju zločina i zločinačke politike slobodana miloševića.
s obzirom na naziv međunarodnoga suda obitelji žrtava očekivale su pravdu. nisu je dočekale. njima se taj sud nasmijao u lice.
bez obzira na sva pravna tumačenja ove presude koja uključuju i tvrdnju da je namjeru genocida kao čin uništenja cijeloga naroda teško dokazati, ostaje otvoreno pitanje moralne vrijednosti ovakve presude.
istinu o odgovornosti za sumanuti rat i sve žrtve koje su najvišom cijenom platile bolesnu ideju o velikoj srbiji znaju svi i za tu istinu nikome nije potrebna potvrda bilo kojeg suda, pa ni ovoga haškoga, ali ipak, nakon svega, ostaje gorak okus beznađa koji ovakva presuda unosi među sve one koji misle da pravo nije samo sebi svrha, da ono ipak treba služiti ostvarenju ideala pravednosti.
ovim postom tiho i samozatajno izražavam svoju solidarnost sa svima onima kojima je ovakva presuda neprihvatljiva i s dubokim pijetetom klanjam se žrtvama genocida.
Post je objavljen 27.02.2007. u 17:22 sati.