Grliš me,ljubiš me,poljupce po vratu daješ mi...
i svu svoju ljubav šalješ mi ali zapravo ne shvaćaš...
DA RAZAPINJEŠ ME...
I on me tako ljubio kako me sada ljubiš ti...
I on mi je obećavao snove...
I on me dodirivao baš kako treba...
ON...RAZAPEO ME...
znam da ne shvaćaš što je to u tebi krivo,
ljubavi,ništa nije nego zašto me ne možeš samo
pustiti....
znam da me voliš i da krivo zborim ali ne mogu biti razapeta...
ZAŠTO ME NE PUSTIŠ?RAZAPETA....
uvijek moje srce razapinje tvoje i hvata se za nj,ali ne znam da li volim samo tebe...
i ne,nisam kriva što osjećam se razapeto...
ne muči me više,pusti me...
NE MUČI ME!RAZAPNI ME!
i tako dok krv teče mojim obrazom i suze od muke slijevaju se...ja ostajem razapeta između tri svijeta....
i ne mogu si pomoći jer tvoj konom dere mi kožu i dok vrištim nitko me ne čuje...
a znam da čujete me svi!i ne preostaje mi ništa dugo nego ubiti osjećaj u sebi...
UBI ME!NE MOGU DALJE RAZAPETA...
ne mogu ljubavi,jer još volim te i tvoja mržnja hrani moju dušu i tvoj prijezir vraća mi život...
i ne,dok jedan ljubi me,drugi mrzi me,a ti voliš me...i kako da opstanem tako razapeta...
njegovi poljupci stvaraju me,obnavljaju me,mržnja tvoja hrani me...a ti ljubavi,tvoja ljubav,ma koliko to ludo zvučalo,ona je ta što zadaje mi bol...ona je ta što RAZAPINJE ME...
Post je objavljen 25.02.2007. u 15:40 sati.