Dugo nisam napisala novi post, ali ne zato što ne bi imala o čemu pisati. Stvar je u tome što čim smislim o čemu bi pisala, pomislim da bi me netko mogao prepoznati...osim onih koji me već poznaju, dakako...hoću reći da bi me mogao prepoznati netko tko ne bi smio..skužili ste ;)
Danas sam u takvom raspoloženju da mi to uopće nije bitno. Možda sutra ili za par dana promijenim mišljenje pa izbrišem ovo što ću napisati.
Dakle, problem je u tome što mi moj "dragi" (namjerno je u navodnicima!) pokvari svaki vikend. Ne znam zašto sam tek nedavno to skužila. Kada pogledam u rikverc, već dugo je tako. Nemam pojma zašto to radi, u čemu je štos, ali na kraju svakog vikenda sam emocionalno maksimalno iscrpljena i slomljena. Dobro, ne kažem da i preko tjedna nema trzavica, ali zašto su vikendi tako specifični, ima li on neki tajni plan? I ako ima, što namjerava njime postići? To me zanima.
U stanju je planuti na jednu moju sasvim normalnu rečenicu, izrečenu sasvim mirnim tonom. Jednostavno se osjeti napadnutim, počne dizati ton, počne nervozno vikati. A ja nisam od onih koje će šutjeti, moram se obraniti. I evo svađe zbog najmanje gluposti. Iako mi u tom trenu ne izgleda kao glupost. Užasno me iscrpljuje sve to, jako smo se udaljili i ja negdje u dubini znam kako će to završiti, samo si još ne želim to priznati.
Nemam volje nikuda ići s njim niti pozivati nekoga kod nas jer sam stalno na oprezu hoće li mi na neku moju rečenicu nešto grublje odgovoriti ili spustiti. U shopping idemo odvojeno jer svaki put ili prije ili poslije izbije svađa. S djecom idemo samo on ili samo ja. Ako kojiput slučajno ipak odemo nekuda zajedno, ili djeluje izvještačeno i usiljeno, ili se pokajem što sam uopće išla. I na kraju, ti vikendi kojima sam se prije uvijek radovala, prođu u mojim suzama. Jednostavno, NE MOGU VIŠE! Nedostaje mi odvažnosti za korak koji ću morati kad-tad napraviti, to je sasvim izvjesno. A nemam instant-rješenje...
Post je objavljen 17.02.2007. u 21:39 sati.