Marketing
SIMPATIJA
"...Ako se ikad meni vratiš, neka to bude zadnji put.
Ostarit ću, ogrubit ću, i sve će biti uzalud.
A da te volim nisi znala, niti ćeš ikad saznati.
Jer tako lijepa tako stroga prići mi nisi dala ti.
Simpatija, još si moja simpatija.
I dok teška kiša pada briše uspomene grada.
Još si moja simpatija.
Idi sad, zbogom, budi sretna s drugim.
Pruži mu mnogo nježnosti.
Al ma gdje bila, bit ću s tobom, ko svjetionik prošlosti.
Simpatija, još si moja simpatija.
I dok teška kiša pada briše uspomene grada.
Još si moja simpatija..."
- PLAVI ORKESTAR -
Danas me spopala neopisiva želja da prekopavam po starim slikama, spomenarima, pismima i ostalim uspomenama. Toliko su mi uljepšale dan, tada je sve bilo tako slatko, jednostavno, blentavo, simpatično...
Sretna sam nastavila obavljati obaveze po gradu, i potpuno neočekivano naletila sam na njega, svoju prvu ljubav, simpatiju i nevjerojatan osmjeh mi se razvukao licem. 
Tada sam se sjetila ove pjesme i cijeli mi je dan bila u glavi.
Nisam mogla vjerovati kakav učinak još uvijek ima njegov osmjeh, oči, a bilo je to tako davno,dječja ljubav,no meni ga je svejedno još uvijek užasno drago vidjeti.
Kako je to čudno, kako neki ljudi obilježe tvoj život, uvuku ti se u srce i misliš da si ih zaboravio, a ustvari, ne želiš ih izbaciti iz njega, skroz slatko.
Smijala sam se cijeli dan sjećajući svega vezanog uz njega.
To je bio onaj period u kojem je sve što bi se saznalo u vezi zaljubljenosti pretvaralo u potoke crvenila, nekontroliranih leptirića u trbuhu, pognute glave i misli "Ajme kakav bed, pa on sve zna!! Koma!! Kako ću sad u školu?!" Hahahaha, ajme predobro!
Dakle,želim samo reći:
hvala ti zbog lijepih uspomena,najmanje što mogu jest, eto, javno priznati da sam bila ludo zaljubljena u tebe, kad već onda nisam mogla, i posvetiti bar jedan mali post tebi, svojoj Simpatiji. 
Post je objavljen 16.02.2007. u 23:06 sati.