SIMPATIJA


"...Ako se ikad meni vratiš, neka to bude zadnji put.
Ostarit ću, ogrubit ću, i sve će biti uzalud.
A da te volim nisi znala, niti ćeš ikad saznati.
Jer tako lijepa tako stroga prići mi nisi dala ti.

Simpatija, još si moja simpatija.
I dok teška kiša pada briše uspomene grada.
Još si moja simpatija.

Idi sad, zbogom, budi sretna s drugim.
Pruži mu mnogo nježnosti.
Al ma gdje bila, bit ću s tobom, ko svjetionik prošlosti.

Simpatija, još si moja simpatija.
I dok teška kiša pada briše uspomene grada.
Još si moja simpatija..."


- PLAVI ORKESTAR -

Danas me spopala neopisiva želja da prekopavam po starim slikama, spomenarima, pismima i ostalim uspomenama. Toliko su mi uljepšale dan, tada je sve bilo tako slatko, jednostavno, blentavo, simpatično...

Sretna sam nastavila obavljati obaveze po gradu, i potpuno neočekivano naletila sam na njega, svoju prvu ljubav, simpatiju i nevjerojatan osmjeh mi se razvukao licem. smijeh Tada sam se sjetila ove pjesme i cijeli mi je dan bila u glavi.cerek Nisam mogla vjerovati kakav učinak još uvijek ima njegov osmjeh, oči, a bilo je to tako davno,dječja ljubav,no meni ga je svejedno još uvijek užasno drago vidjeti.

Kako je to čudno, kako neki ljudi obilježe tvoj život, uvuku ti se u srce i misliš da si ih zaboravio, a ustvari, ne želiš ih izbaciti iz njega, skroz slatko.
Smijala sam se cijeli dan sjećajući svega vezanog uz njega.
To je bio onaj period u kojem je sve što bi se saznalo u vezi zaljubljenosti pretvaralo u potoke crvenila, nekontroliranih leptirića u trbuhu, pognute glave i misli "Ajme kakav bed, pa on sve zna!! Koma!! Kako ću sad u školu?!" Hahahaha, ajme predobro!

Dakle,želim samo reći:
hvala ti zbog lijepih uspomena,najmanje što mogu jest, eto, javno priznati da sam bila ludo zaljubljena u tebe, kad već onda nisam mogla, i posvetiti bar jedan mali post tebi, svojoj Simpatiji. wink

16.02.2007. u 23:06 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što bi ovo trebalo biti...

"... Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju.

Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočavao, tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće.

"To sam već prošao", žali se svom srcu.
"Doista, prošao si", odvraća mu srce. "Ali nisi nadišao."

Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu-jedinu svrhu : naučiti ga onome što ne želi naučiti..."

- Paulo Coelho -



Moj mail

joey_5@net.hr


Obvezatno čitam :

Immigration
Feel da pain
Xavdre-meni je mrrak :)
Životne podvale
Anđeo sgreškom
Angys
Pustinjak-još se uvijek nadam da će se vratiti

I to je dio mene...

Moja mala svaštara punit će se u naletima kreativnosti (čitaj : ili sam bila u takvoj banani da sam depru liječila slatkim pa me sad pere grižnja savjesti ili sam tako sretna da želim da to cijeli svijet zna)Glavno da se družimo...

Ljubavna pjesma


" Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, naprimjer : "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkada je i ona mene voljela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je posuta zvijezdama i ona je uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.


Jer sam je u noćima, kao ova,
držao u svam naručju, moja je duša
nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi zadaje,
i ovi stihovi pslijednji koje za nju pišem. "

- Pablo Neruda -