Marketing
50 dana
Toliko je proslo od zadnjeg posta. Nije me bilo jer nisam imala nista pametno za reci. Pa dobro, mnogi pisu a da nista pametnog ne napisu...
Od kada sam pocela raditi moje slobodno vrijeme se je naglo smanjilo. Kad nisam u skoli onda pisem pripreme za nastavu. Kad nisam na folkloru onda sam s deckom. Tjedni mi prolaze a da ne znam gdje su vikendi. 
Osobiti zadnja tri tjedna, od kad radim na pripremama za fax u svojoj skoli. I tako do lipnja, svake subote u skoli do pola 2. 
Bila sam jako zalosna jer su mi napravili satnicu s pauzom od dva i po sata, ali sad mi cak dobro dode. Dva sata samo za mene... Taman za napuniti baterije za iduce predavanje. 
I onda tako, u subou se vracam iz skoli, udem u apoteku kupiti si pastile za grlo i sretnem tatu najboljeg prijatelja iz osnovne skole. I meni drago sto vidim njega, njemu drago sto vidi mene. Pa prica kako frend, pa pita gdje radim... A onda "A joj, pa zasto profesor? Znas ja ne postujem profesore!" A ja gledam i ne mogu vjerovati. 
I krene me nagovarati da krenem na posdiplomski i da budem gospon profesor te da se sa studentima razgovaram s "Vi kolega" a ne da se bakcem u skoli s djecom koja postaju sve gora i gora.
I dalje ne vjerujem na sto me nagovara te pokusam skrenuti razgovor na izvanskolske aktivnosti i spomenem folklor. E ali tu mi se zgadio: "Pa znas, i ja sam ti u jednom Zagrebackom drustvancu vanjski suradnik i ako zelis preci kod nas, budem ti nesto sredio" 
. Da zelim preci, davno bih presla. Na srecu taman su nam se putovi razdvajali pa sam pozurila doma i dalje ne zeleci cuti sto mi je ispricao.
Post je objavljen 13.02.2007. u 22:22 sati.