Marketing
Dočekala sam te
Vjetar je noćas urlikom zavijao
I valovi morski vrili puni pjene,
Mjesec se za oblak nijemo sakrio,
Bojeći se valjda i sam svoje sjene.
U meni je vrisak života odjeknuo,
Čekanjem sam potpuno zaokupila sebe.
Samoćom je odzvanjala cijela ova soba,
Dok sam rukom tražila zamišljenog tebe.
Po prvi put strah je bio tako snažan,
Odjekivale mi misli kao da su jeka.
Košmari se stvarali, a istina isplivala,
Užasno je kad se u neizvjesnosti čeka.
Škripile su grede negdje iznad glave,
A tuga lomila uzdahe na pola.
Stajala je spremna za dvoje večera,
I dvije svijeće ugašene nasred punog stola.
I onda je svjetlost obasjala prostor,
Umornim si korakom kroz vrata ušao.
Sa sebe skinuo kišom otežali kaput,
I raširenih ruku prema meni pošao.
I sve je sad bilo potpuno drugačije,
Ni vjetar, ni more, ni čekanje dugo,
Nisu bili prijetnja, jer si sad uz mene,
I jer mogu reći - "doviđenja tugo".
Konačno zajedno, u zagrljaju čvrstom,
Neizvjesnost se postiđena sakrila u noći.
Znala sam da ovaj put ostaješ zauvijek.
I prestaje za sva vremena čekanje u samoći.
Post je objavljen 13.02.2007. u 05:04 sati.